Nije ovo priča, ovo je Prva Odaja
Dušo Moja, Ne znam kada se otvaraju ta vrata drugog svijeta, i kada je slobodan taj Prolaz, a nisi me ništa o tom ni naučila, znam samo, da ako je išta potrebno tvojoj duši onda sam to ja.
Zadušnice su i svjetina je rukovođena prastarim kultom krenula put groblja. Probudila sam se kasno, do poslije podneva se premišljam da li da krenem i ja. Malo je falilo da ne odem, ali znam da bi mi Ona oprostila. Napolju sjeverac, bježim u prvi market da se malo ugrijem i da joj kupim cherry bombonjere, koje mi se čine dovoljno ugledne i dovoljno drugačije od uštipaka i svinjskih rebara koje će po spomenicima najmilijih rasprostrijeti vaskoliki narod. Koračam prema crkvi i trudim se da ne gledam u oči ljude koji se vraćaju s' groblja, ali ko se razumije u njegovo veličanstvo pogled mogao bi u tim očima svašta vidjeti. Tek pod ponekim kapcima uspijem razaznati tugu. U ostalim vidim olakšanje, vidim ravnodušnost, trivijalnost, i sjaj koji je proizvela solidna količina alkohola za pokoj duše i mogla bih se zakleti da iz njih viri smijeh ili podsmijeh…ne znam čemu, pretpostavljam svemu.
Kupujem svijeće u crkvenoj prostoriji i tražim od prodavačice čirak. Povišenim tonom koji ima za cilj da me ponizi govori ,,šta,, dok ja petljajući s trenutnom govornom manom pokušavam da izgovorim ,,ono što se pali u kadionici da na to stavim tamjan,, ,,Misliš ugalj, čirak je svijećnjak,, ,,Da ugalj i dajte mi crkveni kalendar,, izgovaram dok u sebi mislim bar znam šta je to. Razmišljam da ni onaj iz prethodne godine nisam otvorila, imam najavljivače crvenih kalendarskih slova na poslu koji revnosno poste i ništa ne rade obilježenim praznicima, sve drugo što rade u potpunosti se kosi sa načelima bilo koje vjere, a imam i internetsko redovno podsjećanje od ovih što su Boga našli uz pomoć istog i koji ,,kore,, nas koji katkad posustanemo. Ponekad zazirem od njih, navuku me na strah i preispitivanje, a onda se sjetim Zapovijedi, pa kažem sebi ,,biće ti oprošteno,, Kad je već njima na primjer odbacivanje roditelja, savršeno prešutnu pomiješanu genezu i ostala ,,sitna,, sagrešenija, valjda će i tebi čistokrvna zmajeva krila što im znaš porijeklo unazad sve do 1689 godine. U takvim promislima shvatam jedno, neka kalendara, možda se sruši internet, stane sve digitalno, možda se zarati, možda počnem da zaboravljam pa nek imam bilo kakav uvid u vrijeme.
Sledeća postava prodavnica cvijeća. Desetkovane police, raščerupani vještački buketi, vrišteće boje, u slavu prave i prirodne cvijetne divnoće, dođe mi da vrištim iz solidarnosti prema nježnim latima, ali suzdržavam se i tražim pupoljke u boji višnje. Pariraće ukusu i boji moje majke.
I onda koraci postaju teški. Svaki put kad se približavam mjestu koje je odabrala da u njega legne i da zauvijek napusti plavu baršunastu sofu, ja dobijem distrofiju mišića i duše. Jedva prođoh grobljansku kapiju, bukvalno se provlačeći ispod ruku trojice pripitih muškaraca koji glasno i nesuvislo komuniciraju i samo što ne zapjevaju. Rekoh ,,stigla sam Mila, stigla sam i da se obrukam u crkvi, znam da si se smijala, al' k'o da bi ti bila bolja,,
I sve sam onda pomiješala, redoslijed svijeća, tamjana, cvijeća, suza…i nije to ni bitno, bitno je da sam došla i ako znam da nema nikakvog Prolaza i da je jedini onaj Prolaz uvijek bio između mog i njenog razumijevanja, kao na primjer to da su se jedino Svevišnjim u našim životima zvale Višnje. Malo sam posjedila još, ispričala joj da još pišem bajke. Šapnula joj tiho da niko na ovom svijetu nije imao takve majke i krenula okončavajući Zadušnice na Naš način.
Uvijek za iskorak drugačije duše, kao male bezazlene tajnovite pakosti po kojima smo se razlikovale od drugih, baš kao što se razlikuju uštipci i cherry bombonjere…kršteno i nekršteno…
Sve na ovom svijetu dijeli se na Odaje, i prostor i duša. Između tih odaja vrlo često nema prolaza. Imaju pukotine, sićušne ali dovoljno velike da ono nešto malo sklizne, da se provuče, zaviri u neslućene predjele i da žmureći i pod vrhovima prstiju osjeti paperje dobro poznatih krila koja su jedina najiskrenije grlila svog Jedinog Nekrštenog Sina…