Da sam neko, pokušao bih imati siću u džepovima tako da ne plaćam krompirušu sa novčanicom od 50 KM. Ili autobusku kartu. Da ne vršim svakodnevni brutalni transfer nezadovoljstva. Ako me neko kinji, zašto se virozno nastavljam, zašto učestvovati u tom tako iscrpljujućem prenosu? Pokušao bih da rasitnim novac, da ne zadajem glavobolju vozaču. Da zaustavim virus osude. Trudio bih se da ne bacim bombu na vozača.
I možda mi ne bi bilo teško da napravim nekakav spisak prije nego što se zaputim u supermarket, da ne ma(h)nitam među policama, nerviram se, guram i ratujem sa masom drugih kolica. I šta fali izvaditi novčanik dok čekam u redu za plaćanje i pripremiti okvirnu sumu… i da, joj, još nešto bi valjalo, ali bi baš valjalo – da upamtim da trebam kupiti pripejd dopunu od 2 KM prije nego što platim kompletan račun a ne da iznenadnim saltom unazad izguram sljedbenika sa kase uz vrisak: zaboravio sam dopunu!
Možda bih počeo razmišljati šta kupujem. Ne bih opijeno gledao na „SNIŽENJE“ i ushićen kupio šargopirastu košulju od 10 KM iz Bangladeša, hvaleći se kako sam super prošao i navodeći bližnje da formiraju šoping stampedo bez svijesti. Naveče se bečim na vijest kako se urušila tekstilna fabrika u tamo nekom predalekom Bangladešu, dok mi sline i mrve uvezenog slatkiša teku po tkanini. Dani istih košulja, sekunde nečije smrti.
Da je nekako odustati od TV-a, s vremena na vrijeme i jednostavno prošetati. Pitati, pogledati. Biti sumnjičav, tražiti dokaze. U stvari, za početak, ne treba ni razmišljati, ali da sam neko, bilo bi dovoljno samo naglo ustati sa fotelje u 19:29 i izaći. Kada budem naučio filtrirati informacije i shvatati potoke interesa, onda bih svako veče s poštovanjem gledao dnevnik.
Bio bih presretan kada bih u tom nekostanju, odvojio lakat od šanka. Koliko sam se puta podbočio na isti, dobro je da mi se nisu godovi formirali. I najviše volim kad se tako naslonim i počnem širiti auru prosvjećenosti i opravdanja, jer ovo je selo, ovdje se ništa ne dešava, ovo je kulturno dno…a propustih i ono malo predstava, filmskih projekcija, izložbi, svirki. Ostadoh na šanku.
Da mi je opušteno pričati a da nisam pijan.
Plakao bih bez stida.
Išao da se vratim.
Ostao da živim.
Treba se dosta iscimati oko tog nekog, lakše je ostati svako. Svako sa svakim.
” Za konkurs ‘ Da sam ja neko'”