Kao ptica, sirim krila
neka visa strana sila
odvaja me sasvim lagano
od zemlja i tla polagano
sacuvana vedrina na licu
radoznali pogledi me stiscu
misli mi same lutaju
tamo sam gdje oblaci putuju
postavljam granice spoznaji
priklanjam se novoj doznaji
zlim ljudima zabranjujem pjesmu
kidam sa sebe kozu tijesnu
pustam uglju da dijamant postane
pustam vodi da led ostane
nesvjestan zablude slobode
dopustam nozu da me izbode
i dok vjerno pratim sebe samo
zacu se glas: lagano,lagano
poceh da tonem gdje je tama
istina je: spustam se vama
