Izborna propaganda ili realna opasnost?!?
Od izbora Donalda Trampa za predsjednika SAD-a, mediji su sve češće puni naslova o mogućim novim ratnim sukobima na Balkanu, prvenstveno na Kosovu. Da li u tome ima realne opasnosti, i da li mediji već rade na tome da nas pripreme na takav scenario, ili je sve u svrhu senzacionalizma? Odgovor je jasan, okruženje nije kao 90-tih godina i nema dovoljno jakih lidera da mogu mobilisati mase potrebne za sukob, kao ni da oružje nije na dohvat ruke, te da su po Balkanu naredane NATO-ve baze jedna do druge, znači da možemo mirni od mobilizacije.
Od mobilizacije da, ali da li možemo biti mirni u svakodnevnom životu to je već drugo pitanje, naime vrijeme konvencionalnog rata je sve više iza nas, i u upotrebi je hibridni rat u kojem je sve dozvoljeno, a najviše sredstva nanošenja udara po civilnim resursima koje stvaraju strah i paniku među stanovništvom. Suzbijanje ovakvog vida terorističkih akcija je izazovan posao i za daleko razvijenije države sa odličnim obavještajnim agencijama. Prva stepenica koje može voditi u ograničeni sukob je sigurno Kosovo, sa velikim afinitetima privremenih vlasti u Prištini, te potrebnom Beograda da očuva koliko toliko svoje prisustvo u južnoj pokrajini. Iz ovoga sukoba te povratnika sa stanih ratišta Sirije i Iraka, razviće se već navedeni vid borbe, koji može da zadesi i BiH koja je i sama dom određenim ekstremističkim grupama, prvenstveno na teritoriji Republike Srpske, ali i stranim predstavništvima, te vojnim bazama.
U novoj podjeli interesnih zona, globalne sile svoju pažnju su vratili na Balkan sigurno, što svojom voljom te ponašanjem država regiona. Sankcije uvedene predsjedniku RS, od strane američke administracije i tihe od pojedinih članica EU, sigurno se mogu tumačiti kao opomena proruskoj opciji, kao što i dešavanja na sjeveru Kosova upozoravaju srpske vlasti, da nakon vraćanja mira u Siriji traži se novo polje sučeljavanja pored Ukrajine u kojoj su borbe ponovo intenzivirane. U ovom momentu je potrebno nacionalno jedinstvo koje će se provoditi kao usaglašena politika od visokog značaja sa srbe na obadvije strane Drine.
Istorija nas uči da se protiv čitavog svijeta ne vrijedi boriti, nego da je iz svih situacija treba izvlačiti samo korist za naciju. Kako odrediti crvene linije politike, i unapređivati bezbjednosnu situaciju, u okviru kojem to dozvoljava Dejtonski sporazum, tražiće dogovor svih prestavnika naroda uključujući i NVO sektor, koji bi trebalo što prije urediti u skladu sa zakonom o stranim agenturama, koji imaju i SAD-e i druge vodeće zapadne demokratije kao i Rusija. Naime, da ovo nije bezazlena prijetnja govori i činjenica da su npr. za NVO organizacije u Srbiji u periodu 2001 – 2014 strani donatori uplatili 721,6 miliona dolara, najviše se bave političkim djelovanjem kao što Fond za humanitarno pravo i Žene u crnom, mahom izazivaju sukobe i podjele u društvu.