Ili kako je kuga kocke prodrla (i) u osnovno školstvo.
Klađenje uživo. Klađenje online. Klađenje 24/7. Klađenje danas. Klađenje sutra. Klađenje jutros. Klađenje noćas. Klađenje mjesto sna. Klađenje mjesto jela. Klađenje novcem. Klađenje riječju. Klađenje životom.
Tražite posao? Dok tražite okušajte sreću u igrama za sreću. Ili se bavite igrama. Razvijajte igre, mamite djecu na igre. Tu posao cvjeta. To je poduzetništvo.
Zavirite ispod školskih klupa profesori! Mjesto iscrtanih bilježnica pronaći ćete iscrtane dnevne ponude iz kladionica preko puta! ‘Preko puta’ je ispoštovalo zakon. Zakon kaže 100m, s tim što se neće remetiti rad postojećih kladionica, nego sve buduće moraju ispoštovati ovo strašno, rigorozno, od naših zastupnika – veoma hrabro pravilo od 100m. Eto ga. Sve je ok.
…. Sve dok se u školi ne pođu pojavljivati djeca pretučena zbog kladioničarskih dugova. Ili kući djeca naučena – gubiti. Pa ćemo onda upaliti crvene socio-alarme da se zatvaraju kladionice.
Ne dati djeci ni pfenniga preko cijene sendviča – neće riješiti agresiju i upornost širenja ove kuge. Sjediti s njima svaku večer i govoriti im da su igrice ‘Pec, pec!’ još manje. Da da, na ovom smo nivou, odnedavno je i osnovnoškolska populacija postala cilj ovog cvjetajućeg biznisa.
Općina odlučila: http://www.radiosarajevo.ba/novost/214554/opcina-odlucila-nema-vise-kladionica-na-bascarsiji jer želi dobar dojam ostaviti turistima. Zaštitimo još više zaštićenu zonu! A gdje da idu djeca na velikom odmoru, poslije škole, prije škole? Bilo gdje, u krugu od 100 metara ili više.
Evo briljantne ideje naše federalne vlade u lipnju 2015. godine:
Čestitke vladi na ovoj izvanrednoj ideji:
„Predlagač zakona je Vlada FBiH koja je propisala da prihodi ostvareni po osnovu naknada za priređivanje igara na sreću pripadaju Federaciji, a dio da se raspodjeljuje za finansiranje programa i projekata udruga građana i humanitarnih organizacija koji se odnose, između ostalog, na liječenje djece i mladih osoba kojima je potrebna medicinska pomoć izvan Bosne i Hercegovine, zatim na zaštitu prava djece žrtava zlostavljanja, pedofilije i prosjačenja, na potrebe osoba s invaliditetom, borbu protiv droga i ovisnosti, na smještaj žrtava torture i nasilja (sigurne kuće) te na rad javnih kuhinja. „
U mnoštvu ovih bezazlenih stvari, srcedrapajućih, dobrohotnih stvari, da se pročitati ovo:
DIO PRIHODA OD IGARA NA SREĆU IDE ZA LIJEČENJE OD OVISNOSTI (između ostalog i igara na sreću?).
To što djeca svakodnevno imaju priliku malo zaigrati, umjesto da kupe sokić, sendvić, coca-colu, i pri tom potroše roditeljski novac koji za to nije bio namijenjen je tek manji problem u ovoj priči. Djeca se odgajaju da budu gubitnici. Više no ovisnici – gubitnici.
„Click your mouse, lose your house“.
Za sendvića i listića.
Ili – vjetar u leđa kladioničarskoj mafiji? Koja nam otima djecu. I tržište rada. I djecu. Od zdravlja. I tržišta rada.