Svjedoci smo pada cijena nafte u našem regionu. Nemoguće je a da se ne zapaze takvi podaci na TV, čuju na radiju, a pogotovo ne primjete na internetu, fb, twitteru. Dobro nam je došlo to, sada. Jeste, takve uštede odavno nije vidio i osjetio naš džep.
Divno je to kad krenem u grad, pa mi ostane još “love” da kupim sebi koju stvarčicu koja mi je neophodna, ili pak da se počastim hranom ili nekim izlaskom. Zvuči prilično pohlepno, pogotovo ovo “hranom ili izlaskom”, ali ljudi smo. Ne mogu da sakrijem oduševljenje kada na benziskim stanicama vidim poprilično niske cijene nafte, gasa u odnosu na raniji period.
Cijena naftnih derivata na svjetskom tržištu tokom protekle 2014. godine opala je čak za oko 40%. Poslednjih šest mjeseci te godine cijena barela nafte opala je za više od 44 dolara. Postavlja se pitanje: “Šta je to što je pokrenulo frapantno opadanje cijene”? Prateći vijesti, čujem ekonomisti taj trend povezuju sa grupom Islamska država Irak i Levant (ISIL) i njihovim zauzimanjem naftnih polja na sjeveru Iraka, nakon čega je OPEC – organizacija koja okuplja najveće proizvođače nafte, procijenio da će se na tržištu stvoriti manjak, pa su odlučili povećati proizvodnju. Prozvodnja je, dakle, povećana i stvoren je višak nafte na tržištu (zbog kojeg su cijene počele opadati) uzimajući u obzir usporavanje ekonomskog rasta Kine i drugih velesila.
Da, to je ono što se može čuti kao “teorija” koja potvrđuje situaciju sa naftom. Kada je dalje riječ o cijenama nafte, pa mogu, slobodno reći, “imaju” tendenciju da se približe onima iz krajnjih devedesetih i s početka dvijehiljaditih. Međutim, postoji jedna bitna razlika. Cijene prehrambenih proizvoda kao najbitnijih (ali ne zaboravivši i ostale) bile su znatno niže, u skladu sa cijenama nafte i gasa. Bila riječ o srazmjeri. Dakle, niže cijene nafte i gasa – niže cijene i proizvoda i roba. Ali šta se danas dešava? Cijene nafte i gasa znatno opale a cijene proizvoda i roba na istom nivou. Neki tu love u mutnom, što se kaže. Po izvoznike nafte to ima “gadne” posljedice a po uvoznike iste, kao i po domaće privrednike povoljne. Mislim da ovo sa naftom nije tek tako naivno, da neće duži vremenski period potrajati. Nećemo, ljudi, još dugo osjećati te čari. Moglo bi se tu svašta desiti. Mogao bi se odjednom desiti “cjenovni šok” – rast cijena nafte, odjednom, iznenada. Jer, kako drugačije da se podmire izdaci i uložene investicije nego tako. Kako drugačije da se uravnoteži platni bilans i dohodak?! Osjetiću i ja a i vi to, po svom džepu. Biće opet stezanje kaiša.
Osim toga, osim neuravnoteženosti na finansijskom planu, mogle bi se opet analizirati vojne strategije. Kako sad to? Pa zar nam istorija nije pokazala da su se borbe, ratovi i revolucije uvijek vodile zbog interesa? Na tržištu ponude i potražnje učestvuju kao prve, velike sile, snažne zemlje današnjice. Tu su: SAD, Rusija, Kina pa i one koje nastoje da im se približe: Brazil, Indija. U borbi za interese svašta se može desiti. Netrepeljivost između svjetskih sila, ili kako bi se reklo Istoka i Zapada, naročito, mogla bi da bukne. Možda će ne daj Bože, biti Treći svjetski! Ulaganja u naoružanje rastu. Hm…ima veze sa svim tim itekako. Nije to slučajno. Opremiti se na vrijeme!
Šta se to desilo krajem osamdesetih? Hladni rat je okončan između ostalog i zahvaljujući obaranju cijena nafte sa 105 dolara iz 1980., na 25 dolara po barelu 1990. godine. Taj drastičan pad cijena nafte uzrokovao je bankrot a zatim i raspad Sovjetskog Saveza, jer proizvodnja nafte koja je bila njihov naisplativiji proizvod, postala gotovo neisplativa.
A nama, ovim sitnima ljudima, u ovome velikom vrtlogu današnjice, ništa drugo ne preostaje nego da se borimo da postignemo nešto, za sebe i svoju porodicu, dok je još to moguće.
Nada poslednja umire, izvućićemo se…Nekad…
Možda.
* za konkurs