Govor mržnje postaje sveprisutan u online izražavanju korisnika, bili oni poznati u javnom prostoru ili ne. To je posebice vidljivo na društvenim mrežama, točnije u dijelu kojeg reguliraju korisnici ili kraće rečeno, komentari. Je li to postaje praksa u određenim periodima godine i je li se iza njih kriju botovi ili prave osobe, pitanja su koja se često polemiziraju.
Govor mržnje je kompleksan komunikacijski i društveni fenomen, ističe prof. dr. sc. Enes Osmančević s Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli. “Najjednostavnija i najopćenitija je definicija Samuela Walkera koja govorom mržnje smatra onaj koji ‘obuhvata svaki oblik izražavanja koji se smatra uvredljivim za bilo koju rasnu, religijsku, etničku ili nacionalnu skupinu.’ Prema tome, govor mržnje je svaki onaj govor koji je u osnovi diskriminirajući prema drugom i drugačijem na osnovu različitog socijalnog porijekla, političkog opredjeljenja, seksualne orijentacije ili prema drugačijoj religijskoj, etničkoj i nacionalnoj pripadnosti te kroz prijetnje drugom i drugačijem kroz veličanje totalitarnih ideologija i negiranje zločina”, ističe dr. Osmančević.
Sloboda izražavanja često se koristi kao poligon za prikrivanje govora mržnje. “Iako su gorljivi zagovornici slobode govora tokom historije smatrali da ‘sloboda govora mora biti bezgranična, ili u suprotnom ona ne postoji’, sloboda govora nekada se mora ograničiti da bismo sačuvali civilizacijske tekovine i propadanje društva. Svako ograničenje slobode govora mora biti obrazloženo njegovom štetnošću za društvo i mora se precizno zakonski definirati. Ograničenje slobode govora nosi i opasnosti od zloupotrebe totalitarnih režima za gušenje slobode govora uopće, kao onemogućavanje rasprave o temeljnim društvenim pitanjima, pod krinkom borbe protiv govora mržnje”, objašnjava dr. Osmančević.
Razni mediji su aktivni prenositelji takvog govora i ne sankcioniraju njegovu učestalost. “Protiv govora mržnje se mora svakodnevno boriti, odbijajući da se mrziteljski sadržaji i izjave prenose nekritički, kritizirajući činovnike i prenositelje govora mržnje, bojkotirajući političare koji necivilizirano produciraju i šire govor mržnje i stavljajući upozorenja da neka izjava ili medijski sadržaj sadrži govor mržnje. Kada bi pronositelji i prenositelji govora mržnje bili izloženi svakodnevnoj argumentiranoj kritici, mogla bi se možda očekivati promjena te zle retorike. Ovako, teško”, naglašava dr. Osmančević koji ističe da su mediji i novinari, urednici i vlasnici medija odgovorni zbog toga što nekritički prenose govor mržnje.
Dolaskom lokalnih izbora, počele su brojne predizborne kampanje koje privlače publiku spornim sadržajima. Tako je nedavno Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine zabranila sudjelovanje Ujedinjenoj Srpskoj Nenada Stevandića, zbog predizbornog spota u kojem se promoviraju međuetnička mržnja i nasilje, a kojim je prekršen Izborni zakon BiH. Unatoč tome, Sud BiH je tu odluku poništio.
“Karakteristika predizbornih kampanja, kako onih za opće, tako i onih za lokalne izbore je – mržnja. U dosadašnjim lokalnim kampanjama, umjesto rješenja za probleme u lokalnoj zajednici – nudila se mržnja. Ona je jeftino motivirajuće sredstvo za pojedince i kolektivitete koji mrze i kojima je vlastita mržnja prema drugom važnija od osobnog i općeg napretka. Teška individualna i društvena patologija”, kaže dr. Osmančević koji predviđa da će takvo stanje ostati i u idućih mjesec dana u javnoj komunikaciji političara.
Posebna grupa koja je pogođena govorom mržnje u bh. društvu je LGBTQ populacija. Sarajevski otvoreni centar prati govor mržnje koji se događa u online prostoru na godišnjem nivou te je u sklopu tog monitoringa zabilježio govor mržnje tijekom promocije druge bh. povorke ponosa. “Obećavajuće je što smo zabilježili pad u slučajevima govora mržnje u odnosu na prethodnu godinu i govor mržnje izražavan tokom organizacije prve bh. povorke ponosa. Također je zabilježeno manje ličnosti iz javnog i političkog života koje su otvoreno izražavale neslaganje s povorkom ponosa te se više raspravljalo o njenom održavanju u kontekstu trenutne pandemije”, navodi rukovoditeljica zagovaranja SOC-a, Vladana Vasić.
Kako Vasić ističe, govor mržnje se rijetko prijavljuje, a kao uzrok tome ističe neadekvatnost zakonodavnog okvira koji doprinosi tome da policija još uvijek nevoljko pristupa istraživanju slučajeva online govora mržnje te generalno dovodi do neaktivnosti nadležnih institucija.
Prema Krivičnom zakonu BiH, točnije njegovom članku 145.a, definirana je kazna zatvora od tri mjeseca do tri godine zbog izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti. “Novčane sankcije koje Regulatorna agencija za komunikacije prema prijavama građana/ki izriče TV i radio stanicama, do sada su najadekvatniji način suzbijanja govora mržnje u BiH. Nažalost, slične sankcije ne postoje za štampane medije te online portale i društvene mreže te se pojedinačna odgovornost počinitelja/ki govora mržnje izostavlja i ne utvrđuje. Da bi se zaista podigla svijest o štetnosti govora mržnje te podcrtala namjera države da isti sankcioniše, neophodno je da se pronađu i kazne pojedinačni/e počinitelji/ke te da se unaprijedi zakonodavni i institucionalni okvir suzbijanja govora mržnje”, smatra Vasić.
Prema Ombudsmanu za ljudska prava u BiH, dosada su zabilježena četiri prijavljena slučaja u tekućoj godini. “Prva žalba u 2020. godini je otvorena u martu po službenoj dužnosti povodom uznemiravajućih poruka upućenih gradonačelniku Grada Mostara Ljubi Bešliću putem Facebook-a. Nadalje, institucija je zaprimila žalbu Asocijacije za demokratske inicijative Sarajevo na pisanje online medija/portala Antimigrant.ba. U navodima žalbe ukazano je na cijeli niz tekstova u kojima je zabilježen govor mržnje. U septembru ove godine je zaprimljena žalba od strane načelnika Općine Stari Grad i odnosi se na portal Izdvojeno.ba, a u četvrtom predmetu registrovano je obraćanje u vezi spota Ujedinjene Srpske”, pojašnjavaju ombudsmanke BiH dr. Jasminka Džumhur i Nives Jukić.
U skladu s ovim primjerima iz prakse, može se tvrditi da je još uvijek prijavljivanje govora mržnje rezervirano za javne osobe. “Ombudsmeni, kao jedno od svojih strateških opredijeljenja, su u junu ove godine donijeli odluku o izradi Specijalnog izvještaja o govoru mržnje u Bosni i Hercegovini u sklopu projekta Vijeća Europe ‘promocija različitosti i jedankosti u Bosni i Hercegovini’, a u sklopu kojih aktivnosti će biti izvršeno istraživanje i detaljna analiza u vezi sa navedenom problematikom”, navode iz Ombudsmana BiH.
Prema tome, može se reći da govor mržnje nema dobronamjernu zadaću, s obzirom da nema opravdan cilj za kritičko razmišljanje publike i ne širi objektivan utjecaj, već potiče negativne osjećaje prema određenim skupinama. Odgovornost leži u institucijama, pojedinim medijima, ali i onima koji grade imidže javnih osoba. No, sudeći po trenutnim primjerima iz prakse, potrebno je dosta vremena da se ovakve promjene dogode.
Autor: Kristina Gadže
“za konkurs”