Sijam kao dijamant!
Nema veće sreće od moje!
Dobila sam priliku da volontiram i sretna sam kao malo dijete!
Od čega ću da živim?! Ne znam, ali dobila sam priliku i znam da je neću spiskati, možda mi poslije mjesec, dva, tri , pet kažu :“ Žao nam je, nije nam potreban Vaš kadar!“ , ali ja ću biti sretna, jer ću imati za mjesec, dva, tri, pet bogatiju biografiju.
Radni staž?! Ne znam ni šta je to.
Zdravstveno osiguranje?! Ne znam ni to.
Topli obrok?! Kome još to treba, važno je da se radi.
Troškovi prevoza?! E, to znam odem i kupim mjesečnu kartu da se mogu voziti do posla i nazad.
I ništa mi ovo ne smeta, nije mi mrsko raditi za džabe, nije mi mrsko što ću još nekoliko idućih mjeseci plaćati stanarinu sa zakašnjenjem od mjesec dana i režije kad već dođu da sijeku. A šta ćemo jesti mi volonteri? Pa, ima ‘ljeba, ima ajvara i džema.
„U jednoj zemlji seljaka na brdovitom Balkanu… “ ljudi vole da rade za DŽ.