Roje se misli, baš poput pčela oko košnice. Pa, rasprše se, razlete se. Reklo bi se, svaka na svoju stranu,prvi utisak je. Sekunda jedna bi prošla, ne više..i jasno je da su sve u istom pravcu jurnule. Sve, kao po komandi, onako lepršave, vragolaste, sinule bi visoko, sinule bi punom snagom…
Rekoh, uvod cu poetski,gotovo kroz stihove. Potom cu zaplet isplesti, maestralno,protkati ga misterijom i dinamikom. Poentiracu uzbudljivom završnicom, kojom cu ogoliti sve, kojom cu staviti tačku, a možda i više njih, da ostavim prostora misteriji, da živi i nakon ovog teksta. Rekoh,povezacu migracioni val ka Evropi sa političkom situacijom u Venecueli, a sve uporediti sa Putinovim ljetovanjem na ruskom Krimu, imajuci u vidu izgradnju kružnog toka u sarajevskom naselju Buca potok i uticaj istog na goruce probleme Korejskog poluostrva. Naravno, cijelom dužinom teksta cu provlačiti Obaminu laž da možemo, jer ne možemo…i livanjski sir cu spomenuti, u kontekstu aktuelne posjete kraljice Kolinde, kraljice Balkana, kako joj tepaju svi, a s fokusom na ravnopravnost konstitutivnih naroda u malenoj Bosni…malenoj, ali zlatnoj u kadetskoj košarci i bronzanoj na osam stotina metara..Kako Musa dere Litvance i kako Tuka finišira pored nemocnih protivnika, tako i moj tekst ima tendenciju da zapali sve vatre u Vama, da Vas prikuje za stolicu, da Vam ponudi odgovore na sva pitanja, da ponudi rješenja za sve probleme..I Sveti gral, masonske lože, zarobljene vanzemaljce u američkim bazama, špijunske igre oko Sueckog kanala, te sve misterije oko Inka, Maya i Winnetua..sve cu ogoliti, pisanom rječju. Na dodjeli Pullitzera, zahvalicu se i odbiti nagradu, kao simbol otpora protiv urbicida Alipašinog polja, kao simbol otpora protiv svih zala ovog svijeta…ljudskih, naravno, ostali se ne pitaju ništa. Po izlasku sa te dodjele, dočekace me veseli ples Aboridžina, iznenadice me ritualni ples vračeva apaških, razveselice me narodno kolo bosansko…Pozdravice me svi oni potlačeni, svi oni prevareni i ojađeni…Pozdravice me i fanovi Maidena, Run to the Hills je neoficijelna himna cijelog pokreta, nastalog nakon objave teksta. Slavice me svi umjetnici, svi književnici, svi obični ljudi..
To je bila tendencija, tako zamislih sve…
Ne. Misli one, s početka, što sve krenuše u jednom pravcu…te misli odoše Njoj. Te misli jurnuše samo Njoj, posebnoj i mojoj…Sve joj dolete, skupa. Sve joj dolete, s porukom iz srca mog. VTTEZ. Voli te tvoj E… zauvijek. Ona to zna, ona to i zaslužuje. Ona, posebna…ona,moja.
Nek mi oproste svi Aboridžini, Apaši, Balkanci, Sirijci, Ukrajinci, Avganistanci, Inke, Maye..svi. Uz njih sam, razumijem i podržavam. Ali, tekst ovaj posvecujem Njoj. Pullitzera necu dobiti,ali imam srce njeno. Slaviti me nece, ali imam srce njeno. Necu promijeniti svijet, ali imam srce njeno.