Psovke, uvrede, “leteće cipele” pa i fizički nasrtaji su postali sve češća obilježja tzv. profesionalnog ponašanja kada su državne institucije u pitanju. Najviša predstavnička tijela su postala kao ulice, na kojima je dozvoljeno bilo kakvo ponašanje, uz naznaku “SVI SMO MI LJUDI, IMAMO NAGONE”. Trebalo bi da se poštuju kodeksi, da se pročita BONTON, da se slijede norme o kojima toliko zvaničnici pričaju (najviše, nažalost, kada je narod u pitanju). Hoće li uspjeti nekada da nadvladaju svoj nagon ili je to prosto kulturno naslijeđe?
Skupština je postala pravi ring. Umjesto da se “oni tamo” bore za poštovanje Ustava, zakona, ljudskih prava, da se nadjačavaju u tome ko će bolje ispuniti obećanja, šta rade – svađaju se i tuku! UM CARUJE, SNAGA KLADE VALJA – Um ne caruje, snaga se dokazuje, izgleda da je tako. Moguće da se radi o nasljeđu jake kulturne tradicije. Nagoni se teško prevazilaze. Ali ne mora to biti pravilo. Ko god radi “na sebi” u bilo kojem smislu taj i uspije.
Prošle godine, u ljeto, u Skuštini Srpske – haos! Miladin Stanić, poslanik SDS- a, zaprijetio je i fizički nasrnuo na Sinišu Dodika, poslanika SNSD-a, pokušao da ga uhvati za odijelo i pljune, a nekoliko minuta kasnije u skupštinskoj sali udario nogom poslanika SNSD-a Milana Kovača jer mu je dobacio da smiri strasti. Vau, kakav incident. Nekima je to zanimljivo gledati, ali ne shvataju koliko to utiče na druge okolnosti. Zapostavljaju se odluke, norme, pravila… Umjesto da se raspravlja o poplavama, stvaraju se incidenti…
Moguće da su se naši poslanici ugledali na one u Srbiji. Bilo je tamo velikih uvreda, kletvi, “bačenih cipela”, psovki, a nažalost sve manjeg rada. Mogla bi utješiti činjenica da je u Srbiji takvih radnji mnogo više, ali ne to znači da ih nema i kod nas.
“Fizički kontakt” se desio prošle godine, desila su se, da tako kažem i poboljšanja. Još uvijek novih nema, a kodeks se navodno više poštuje.
Međutim, skupština je ring, kako sam već gore pomenula. Uvijek je tu zastupljena eskalacija, zaoštravanje neprijateljstva međ‘ sukobljenim ‘. Nikad se ne zna kada će prevagnuti nagoni – koji su na ivici između tolerantnostii onoga kontradiktornog tome. Poslanici su kao bombe, za koje se ne zna kada će da eksplodiraju, kada im na put stane neko ko ugrožava njihove interese.
“Vrlina je pobjeda volje nad nagonima.”(Immanuel Kant)
Mnogi za to danas ne znaju. A najviše to treba zamjeriti onima, koji su na vrhu društvene piramide.
Ako nastave ovako, neće nikada ni znati. Možda oni znaju ali ne žele da to primjene.
Sigurno je ovo…
*za konkurs