Atrofiranih osjećaja
Za sve sem za korjene
Puštam se pticama
Da me raznesu
I da isklijam
Iz ničega
Iz betona i kamena
Kao Suncokret krajputaš
Da na kraku sunčevog plamena
Dignem glavu ka nebu
I udahnem svoj vazduh
I svoju vodu
Da na svome usahnem
I prospem se u sjeme
Bezimena da sebe nađem
I šaka punih svoje zemlje
Vratim se kroz vrijeme
U davni spokoj...
JK
stihoklepka.blogspot.com
