Gledam te sa terase dok na trafici kupuješ cigarete, dve kutije i meni žvake
izgledaš mi privlačno
lagano preskačeš stepenice dok se vraćaš
volim da slušam tvoje korake u zgradi
sviđa mi se što se povremeno zajedno plašimo
Uživam dok te slušam kako pevaš
kako se smeješ kao blesav kada pada kiša
a jesi blesav skroz
dok skidaš duksericu i ulaziš na teren da igraš basket.
Sviđa mi se kako izmišljaš svašta u kuhniji ,
pečenu piletinu sa makaronama koje kuvaš u čaju od djumbira i limuna ,
kako pečeš paprike sa biberom i jajima i spanaćem,
kako mleveno meso mažeš na kriške tikvica i griluješ
kako rendaš šargarepu i prelivaš je viskijem dok mi vešto
objašnjavaš da je to specijalitet sa Kube koji ide kao prilog uz neke gmizavce ili skakavce ili sta vec
o kojem si čitao osamdesetih u Politikinom zabavniku
volim te tvoje nepostojeće specijalitete iz Politikinih zabavnika koji nisu znam izlazili pedesetih godina
volim da slušam kad izmišljaš anegdote o mojim najdražim piscima
kako me lažeš da je tvoja mama sve ono šta mi jedemo mnogo bolje spremala
i da ću jednom imati prilike da probam originalne recepte …
Volim da te slušam dok recituješ
dok dišeš
dok koračaš
volim da te slušam dok me gledaš nagu
u pola noći kada izađem mokra iz kupatila
volim kada sakupljaš kapljice vode sa mog tela
usnama
kada ih razvlačiš u osmeh onako ćutke
mangupski.
Volim da ti držim prste u ruci dok sedimo na nekim obalama tamo
dok čekamo da nam donesu dimljenu pastrmku
volim kako držiš čašu vina za stolom dok ispijaš prve gutljaje…
Volim kada mi donosiš neke muzičke kutije sa putovanja,
i čokolade
kada otvaraš prozor i pojačavaš muziku
volim tvoja ljubavna pisma
kada pališ sveće na obali i uđeš u vodu obučen
kada pod vedrim nebom nebom tragovi koraka naših pišu neke elegije
ispod ulične svetiljke dok sedimo i čitamo zajedno jedan strip u tri ujutru .
Volim što se godinama unazad stalno vraćaš da me pokrivaš
zato što mi je tako toplije
volim što me razumeš kada se malo zaljubim malkice pa me ponese
volim kada mi objasniš zašto ti neki drugi frajeri nisu dobri za mene
zašto nisu dobri za devojke i žene i kako oni žive tmurno i bez ljubavi
i akko ne znaju da vole onako kako se voi bez strahova i bez nesporazuma
smejem ti se
zato što mi brzo objasniš kakvi su u stvari svi ti tipovi koji nemaju šta da pruže
i koji nisu znali da sačuvaju svoje devojke a mogli su
pričaš mi o muškoj sebičnosti i kukavičluku
o nesposobnosti mušakaraca da uživaju u lepoti jedne žene
i pretvore je u kraljicu
zbog neznanja se razvode,rastaju,gube se na neke načine
i otkrivaju svoje nesposobnosti kada u nekim godinama skroz padnu
onda se kao rasplačeš nad njihovim tužnim sudbinama
pa prelaziš na heroje i prave dzentmene
obuješ nove patike
staviš ruke na moja kolena
gledaš me dok te čekam da me zagrliš
gledam te
pa me privučeš ka sebi i ljubiš me u čelo
kosu
nos
oči…
Ljubiš mi ruke.
Pokrećeš se bez napora
kako lako otvaraš život
kako si savršen u toj košulji beloj
sa bradom od nedelju dana
stavljaš ruke na moj stomak,privlačiš moja leđa uz tvoje grudi,ljubiš me u rame i vrat,
i kažeš biće sve u redu .
I zaista sve bude u redu i sve je u redu.
Prija mi dok se uspavljujemo dok sviće
dok gledamo filmove o filmovima
dok čitamo molitve i sastavljamo neke nove naše molitve sa prelivima od kafe,viskija i mnogo vere
topiš me dok pogledom u mojim očima ulivaš sve ljubavi na ovom svetu koje postoje i praviš jednu veliku, našu
dok slušamo Eleno kerko
jedemo trešnje
bademe
suvo meso
i degustiramo domaću rakiju uz dobar sir i papriku iz turšije
kada mi naručuješ na radiju pesme i predstavljaš se kao Stanoslav iz Bukorovca
ili Rajko iz Lajkovca
ili tražiš savete na radiju kako da sačuvaš devojku koja zna da napravi pitu sa sve sirom.
Razbijaš me na hiljade delova svojim dobrotama
zato što si uvek tu
zato što dolaziš često da proveravaš stanje osmeha na mom licu
zato što nisi sebičan
zato što si iznad svih koje poznajem
zato što me zoveš da sve ostavim
i da ostanem tu
zato što imaš sve
zato što poštuješ svoje roditelje i žene i sestre
zato što imaš drugarice
zato što umeš sa decom svojih i mojih prijatelja
zato što se uvek snađeš
i nikada se ne povlačiš .
Volim da te gledam dok odlično igraš bilijar ,
dok me pobeđuješ u šahu ,
volim
zato što znaš šta je prioritet
i zato što se ne zajebavaš sa nekim klinačkim hobijima zanemarujući ozbiljne poslove
zato što imaš vremena za sve .
Volim zato što imaš šta da pružiš ljudima
zato što nikada nisi prodavao klinkama fazone i oduvek birao zrele uspešne žene koje znaju šta hoće
zato što imaš toliko šarma
toliko divnog smisla za humor
i crveni šorc stalno stavljaš na barsku stolicu pa izgleda seski dok se tuširaš
zato što volimo oboje da sedimo za šankom
zato što igraš balet posle ponoći
neostvareni baletski igraču
zato što usrećuješ ljude oko sebe
zato što se pored tebe osećam kao da sam jedina žena na svetu
zato što mi govoriš da sam mala i da ima vremena i da nema vremena
i da imam najlepše oči na svetu
zato što se ne javljaš na telefon kada si sa mnom
nekada se javiš i pričaš da si sa devojkom koja pravi odličan sok od jagode,
koja nosi žute čarape kada spava u decembru tokom noći,
koja ima dve duge noge,
jedan nos i savršena stopala ,a nosii haljinu od lana ,i kupuje u bade mantilima cigarete ispred zgrade
silazi u pidzami samo da bi tebi kupila hleb
i tako svašta brbljaš a ja te molim te da prestaneš dok vičeš “Ona me voli,ona me voli !”
Ja kažem nije ne volim te
samo si mi smešan
zato što se prevrćeš dok spavaš
i uvek meni daješ bolju polovinu jastuka
zato što zalivaš cveće i stalno me iznenađuješ
zato što jedemo sladoled iz iste porcije istom kašikom
zato što spanać jedemo prstima kao špagete nekada priborom
i zbog još nekoliko hiljada razloga
zbog razlika među vetrovima
zbog mirisa školjki i broja cipela broj 44 .
Zato što imaš mene
zato što umeš da imaš mene
zato što si nasmejan
iskren
blag
Volim da te slušam dok me gledaš…Sve mi ispričaš.
Volim da slušam tvoje oči boje abonosa
i da te držim za ruku dok spavam.
Volim što uvek ostaješ tu i prepoznaješ u meni one devojčice koje se raduju ukusu čaja od nane ako se u tacni posluži šećerni kolačić.