Sedamdesetih godina prošlog stoljeća kao rezultat industrijalizacije, intenzivnijeg razvoja i dostignuća u vojnoj oblasti, hladnog rata i ostalih manjih ili većih revolucija od kojih je najuspješnija bila ona sexualna , pojavilo se nagađanje da će se treći svjetski rat voditi zbog vode. U zemlji bogatoj vodnim dobrima to je zvučalo nevjerojatno. Bosna i Hercegovina nema one zastrašujuće vodene snage, ali ima mnoštvo manjih zdravih vrela i izvora koji se mogu iskoristiti i biti dovoljni državi velikoj kao predgrađe Istambula ili NY. Mislim po broju stanovnika.Ipak, činjenica je da je taj sektor čak i u Sarajevu bio nerazvijen do 1984 godine. Još se sjećam redukcija i reda za vodu na Tereziji. Još gora situacija je bila u drugim dijelovima i manjim gradovima. Većina seoskih područja koja su se snabdijevala iz vlastitih izvora i vlastitim trudom i novcem izgradila vodovode bila je u daleko boljoj poziciji od npr. Mostara ili Konjica koji je svoj problem donekle riješio tek nekoliko godina poslije rata. Prije rata rubni dijelovi su po cijele sedmice ostajali bez vode i ...nikom ništa. Preduzeća koja su gazdovala vodom čekala su direktive, a znamo kako su se one davale.
Poslije rata ponovo su osnovana javna preduzeća za ovo i ono pa tako i za upravljanje vodama. Dok se od njih očekivalo malo kao npr. spojiti cijevi, zamijeniti ventil, blindirati česmu o kojoj niko ne vodi brigu i tako spriječiti gubitke, ta preduzeća su postizala određene rezultate. S nešto novca iz budžeta i tada obilnom podrškom nekih organizacija postala su san svakog nezaposlenog: uhljebiti se u nekom JP. S povećanjem potreba i zahtjeva građana proporcionalno je rastao broj uposlenih i troškovi u ovim preduzećima, a kvalitet usluga je konstantno opadao. Malo po malo ova preduzeća su tonula i nisu mogla odgovoriti zadatku. Ako neko ima priliku pogledati Izvještaje za posljednje tri godine u nekom od tih JP primijetit će da se gubici nadoknađuju iz osnovnog kapitala čime se vrijednost preduzeća smanjuje.Naravno, nikome nije palo na pamet da se gubitak nadoknadi ili umanji smanjenjem troškova., tako da ćemo vjerojatno samo u Kantonu Sarajevu uskoro imati nekoliko GRAS-ova. Ono što je začuđujuće jest da nikoga nije briga. Ambis u koji zapadamo pokušava se popuniti kreditima i haračem.Jer šta je drugo nego harač kad policija napravi sačekušu i u Budžet donese nekoliko miliona /vijest stara nekoliko dana/ otetih od građana? Šta je drugo nego harač povećanje cijena grijanja, vode i vjerojatno el. energije uskoro? Potrošačima građanima ostaje samo da gutaju bijes i opsuju.Svi kao da se natječu ko će više iscijediti iz naroda.Nikako crta da se povuče preko koje bi se pipavim korakom išlo dalje. Pažljivo i promišljeno.
Uvod u ove cijene i namete je počeo prije izvjesnog vremena.
Udruženje preduzeća komunalne privrede je prije nekoliko mjeseci uputio dopis na sve adrese u Bosni i Hercegovini ukazujući na teško stanje u ovoj oblasti. Baš kao da mi potrošači to nismo znali. U pismu između ostalog traže da se poduzmu mjere i zaštiti ovaj sektor od prijeteće privatizacije te , gle čuda, da se naloži obustava prijema novih uposlenika tj. nepotrebno gomilanje radne snage koji im nagrizaju dio kolača. Da ,a sve se bojim da su isti ovi potpisnici primljeni putem legalnih i legitimnih procedura tj, bez štele. Danas kad se ovom sektoru zbog nedostatka sredstava budžet mora skresati, danas traže zaštitu.(!?) Pomenuli su i lošu mrežu. Kažu slabo se ulagalo u infrastrukturu. Kažu da se nedovoljno ulaže u zaštitu voda. Tačno je i to. Većina stvarnih vodozaštitnih zona je neobilježena i nezaštićena. Tako mi štitimo i vodimo računa o resursu zbog kojeg će se možda ratovati. Ali i oni koji su plaćeni da štite i taj resurs i naše zdravlje nisu to učinili. I ko je trebao ulagati u infrastrukturu? Ja sam svaki račun uredno platila. I većina drugih je.Pa nećemo valjda sami i cijevi mijenjati? I ko će , uostalom, ulagati kad se svake godine silni novci troše na Komunalijadi.To je ono višednevno okupljnje u Neumu gdje ide i kunto i panto ,troši, uživa i ko fol igraju neke igre, takmiče se... Takođe su zatražili i usklađivanje cijena vode tj. stavljanjem u prvi plan ekonomske računice. Vlada Kantona Sarajevo im je odmah uslišala želje i danas građani dobijaju račune za vodu od kojih padaju u nesvijest. Slijedeći ovaj primjer iz Sarajeva sad građani i u drugim općinama gdje imaju JP, a nije VIK očekuju namet na vilajet. Bijesni građani prizivaju privatizaciju da ovom haračlijskom VIK-u stane u kraj. Nadamo se da će nam, kad privatizacija krene platiti za sve redukcije i bezobrazluke kojima su nas mučili godinama. Mi nećemo imati ništa od toga osim moralnu satisfakciju.Elhamdililah, nama dosta. Ali oni hoće.Svi imamo već dovoljno iskustva s fazama privatizacije pa tako znamo da prvi potez novih vlasnika uvijek je razračunavanje sa zatečenom radnom snagom. To je uvijek najbolniji dio jer najčešće stradaju oni koji nisu ni krivi ni dužni, ali ponekad pometu sve.O onoj indirektnoj krivnji ne vrijedi govoriti. Ako uposlenik šuti i šuti da ne bi imao problema , a zna da se radi i protiv interesa JP i protiv interesa građana jednostavno kad tad će doći na dnevni red i biti ugrožen i njegov interes. Međutim, ovih dana smo svi toliko kivni i na VIK i na Vladu da želimo da Neko dođe i rastjera tu nesposobnu i lopovsku bagru pa taman da mi je i brat rođeni među njima. Jer, udaviše.
Iz Vlade, Sindikata i Udruženja preduzeća komunalne privrede plaše nas i pričaju kako je privatizacija štetna i kako se država ne treba odreći svojih vitalnih resursa. Navode primjer Pariza, Londona i Berlina gdje je nakon neuspjele privatizacije vodeni sektor ponovo uvršten u javni interes, kako je u Italiji neustavan bilo kakav pokušaj privatizacije tog sektora, kako Gvatemala, Nikaragva i još neke države imaju problem s vodom jer su dozvolili privatizaciju.Da, u pravu su. I Pariz i London i Berlin su privatizirali sektor voda , neki potpuno, a neki samo djelimično pa su unazad dvadesetak godina to ponovo vratili pod okrilje države. I sada nemaju problema s vodoopskrbom. Šta ovo pokazuje? Pa pokazuje da je i u ovim gradovima i državama sektor voda bio leglo i korupcije i nerada i svega onoga što je sad kod nas dok im država nije stala u kraj privatizacijom koja se razračunala sa svime. Otpustila radnike prije svega, rastjerala drevnu upravu i sve one koji su se natovarili na račun ovih preduzeća.. Onda se država obračunala sa privatnikom.I iz tog obračuna je izašao javni sektor kojim je ogromna većina zadovoljna. U reprizi kontrole sektora vode država nije pravila niti dozvolila one ranije greške.
Uzimajući pouku iz njihovih situacija zaključujem da je i u našoj državi potrebna jedna privatizacijska metla koja će pomesti sve ne birajući koga treba, a koga ne, nego onako redom. A kad i ako ponovo bude preuzimala vodoopskrbu onda neka pravi preduzeće i po mjeri države i po mjeri građana.Jer teško da od ovoga sadašnjega gore može biti.
