Prije neki dan u Administrativnom centru Vlade Republike Srpske promovisan je Projekat podrške zapošljavanju radnika u realnom sektoru. Projekat se finansira iz kredita Svjetske banke. Republika Srpska će dobiti 21 milion eura, od ukupno 50 miliona, koliko je na nivou Bosne i Hercegovine.
Sluđenom narodu ne samo da je promakla informacija da se projekat finansira iz kredita Svjetske banke, dakle, koji vraćaju svi gradjani, nego je vijest prošla gotovo nezapaženo. Može biti zbog ove larme i hajke oko Noćnih Vukova, Galijaševića i Ćeranića..
Ovakva praksa Vlade Republike Srpske nije novost i ne zadužuje nas prvi put da da bi „subvencionisala“ privatne poslodavce..
Već je poznato da poslodavci dobijaju neki novac ako zaposle lica sa biroa za zapošljavanje. I poznato je da radni odnos tih lica traje koliko i dužina refundacije.
I ne čudi stoga ništa što glavni ljudi iz Unije poslodavaca već negoduju zato što će poslodavci kao uslov morati radnika zadržati tri godine u radnom odnosu. A što je sigurno ovaj put uslov Svjetske banke, o čemu svjedoči i prisustvo njihove predstavnice Mirej Ovadije. Da se pita poslodavaca i njive družine iz Vlade, sigurno bi bilo drugačije.
Dakle, poslodavacu će biti refundirana sredstva za poreze i doprinose za svakog novog radnika koji bude primljen sa Zavoda za zapošljavanje, i to u roku od pola godine, a čime će biti „nagrađeni“ poslodavci koji redovno izmiruju obaveze prema drzavi. Po riječima direktora Zavoda za zapošljavnje Republike Srpske Milorada Vujičića[1].
Treba li država da interveniše u ekonomiju može vam reći svaki dobro uvježban ekonomista koji prati najnovije trendove u ekonomiji. A to svakako nije ni glavna tema ovog teksta.
Pitanje je kome ili kojim poslodavcima će biti refundirana sredstva za poreze i doprinese?
Hoće li doći do povećanja privredne aktivnosti u smislu otvaranja novih ili prosirenja malih i srednjih privrednih subjekata? Ili će novac koji će vraćati svi građani pripasti poslodavcima koji su bliski vlastima ili su u samoj vlasti, a koje u žargonu zovemo tajkuni i koji su već poznati po kršenju radničkih prava i zakona?
Ali je možda najvažnije pitanje treba li Vlada da nas zadužuje i našim novcem finansira privatne poslodavce dok hiljadama radnika u Zdravstvu i Željeznicama mjesecima kasne plate i ne izmiruje se obaveze za socijalno i zdravstveno osiguranje?