Generalno, religije me ponekad plaše. Plaši me činjenica da neko zarad nečega što nije dokazano, što možda uopšte nije tog oblika i sigurno ne propovijeda od riječi do riječi određeno ponašanje, dijeli ljude na ove i one, i još gore – na dobre i loše. Plaši me, prije svega, da je neko na svojoj ličnoj potrebi izgradio toliko moćnu tvorevinu koja je vijekovima najuticajniji društveni pokretač. Mada, sve ljudske tvorevine su nastale na nečijoj ličnoj potrebi, valjda.
U poslednje vrijeme, a ponajviše oko praznika i religijski zasnovanih ubijanja, užasavaju me. U istom danu pročitam komentar tipa ‘u kojem to dijelu Biblije piše da se bacaju petarde?’ i ‘crtajte sad karikature mami svojoj’. Istorija je pokazala da su ovi drugi, koji isključivo izjavljuju i nikada ne propituju, po pravilu, glasniji.
Lijepo je vjerovati. Nadasve, lako u odnosu na sumnju. A strah od smrti jeste najveći čovjekov strah. Čovjek je u stanju da izmisli sve zemaljske zakone (zovući ih nebeskim, a provodeći ovdje i sada), da uđe u najsitnije pore organizovanja života, sve da bi sebi stvorio sliku vječnog postojanja i svrhe.
I kada bismo tu stali, bilo bi sve u redu. Problem ograničenosti ljudskog roda je u tome što ne prihvata da, iako je on ‘spašen i ispravan’, neko drugi bira da nije. Ne samo da ne prihvata, nego će učiniti sve da te natjera da i ti vjeruješ baš u to (a ima toliko stvari u koje je moguće vjerovati) ili bar da pratiš svjetovne korake koji su simbol baš te religije.
Ako je jedan čovjek spreman da ubije drugog čovjeka zato što ne vjeruje u isto što i on, to može da znači samo jedno – slika je klimava i svaki glas protiv nje je još više klima, a prosječan ljudski um ne podnosi činjenicu da možda sve to nema smisla.
Kao što je nekim ljudima potrebno da ostave djela iza sebe, da dosegnu slavu, urežu trag i da ih se pamti, drugima je to vjera – nada da nisu samo prošli, da su više od ništa. Ove dvije grupe se ponekad bore na različite načine, a ponekad stapaju u jednu, ali cilj je isti – dokazati da si u pravu, po cijenu uništavanja svega suprotnog, kako bi bio sigurniji u to što tvrdiš jer te i najmanja mogućnost da zapravo nije tako boli i izbaciju iz takta.
Strah od smrti je, čini se onda, prouzrokovao najviše smrti na svijetu.
Najbolji dio je da većina ljudi tokom svog djelovanja ovoga uopšte nije svjesna. U suprotnom, teško da bi ko vjerovao da je pucanje iz vatrenog oružja iskonski pravoslavni običaj ili da nošenje burke van pustinje ima praktičnu svrhu.
Okupljanje porodice, simpatični rituali, životne smjernice (nazovimo ih naprosto tako) i smijeh nemaju nikakve veze sa ovim. O potrebi za sigurnošću i pripadanjem nekom drugom prilikom.