Govor mržnje nije prisutan samo na Balkanu, već u cijelom svijetu. Nažalost sve više i više smo svjedoci razdvajanja "ovih" od "onih", i takvim pristupom i načinom života nikada nećemo dostići potpuni sklad. Najlakše je vaditi zlo na površinu. Najteže je biti čovjek. Najjednostavnija stvar je u suštini danas postala najteža.
Svi trebamo težiti ka tome, počevši od nas samih, pa onda i naše djece koju odgajamo, i zbog čijeg razmišljanja ćemo većinskim dijelom mi biti ti odgovorni. Ne dozvolimo da nam djeca sutra govore ili slušaju ono što se danas toliko govori i sluša:
"Ne daj njemu on je Rom".
"Ne možeš nju voljeti ona je crnkinja".
"Ne udjeljuj sadaku njima, oni su migranti, sami su krivi za ono što ih je snašlo".
"Nećemo se družiti s njim, on je musliman/hrvat/srbin".
"Ne možes se igrati s njom sine, ona nije naša".
Šta znači naša?
Svi smo ljudi, svi smo isti, od krvi i mesa. Dijelimo iste potrebe, i svi imamo jednaka prava.
Podignimo glas ondje gdje treba, a to je na polju sprječavanja širenja govora mržnje. Zbog ljudske rase, zbog nas samih, zbog djece koja dolaze i kojima ostaje budućnost. Stvorimo im normalno okruženje, jer sve je u prenošenju i nasljeđivanju.
Naučimo ih da je veš jedina stvar koju treba razdvajati!
Za konkurs