Itekako. Naročito kad ulazite u brak. Sasvim jasno se vidi čim dobijete fotografije vašeg vjenčanja, jer kvalitet fotografije skoro uvijek je proporcionalan veličini objektiva na aparatu vašeg fotografa. Drugo, odmah nakon tog građanskog čina spajanja uselite se u kakav – takav, ali zajednički životni prostor. Na početku obično biva toliko skučen da u njega ne mognete prenijet sve svoje stvari iz vašeg dotadašnjeg doma, ali ne marite, jer ga opremite po vlastitom dobrom ukusu i uživate. Sve dok nakon nekog vremena ne postane pretijesan.
Onda čekate da umre baba vašeg muža ili supruge. S prijekorom gledate na njegovu ili njenu rodbinu i pazite da joj neko od njih ne bude na usluzi više od vas dvoje kako se ne bi predomislila i stan u koji je uselila onog dana kad je primila prvi ček od penzije ne ostavi nedajbože nekome od njih. Kad konačno ode na onaj svijet, gdje su svi njeni vršnjaci i gdje je kažu bolje nego ovdje, vi se spremate zaposjesti slobodan teritorij.
U najgorem slučaju htjeli ne htjeli odlučujete se za životnu investiciju. Kredit na 30 godina, iako niste sigurni hoćete li i vi poživjeti toliko. No planirate li imati djecu ili su već tu, nemate izbora. Svako od njih zaslužuje dio prostora za sebe.
Veći stan, veća radost. Više udobnosti za sve... barem nakratko. Dok ne počneš da seliš stvari. Raspored u starom stanu ne odgovara onom u novom i automatski se ni namještaj ne uklapa. Tvoj ormar od tri metra, ne paše zidu dugom pet metara. Velika mašina za veš ne može da se ukopi između kade i zida, a imaš namjeru pored nje uglavit i onu za sušenje. Baba nije imala velike potrebe, pa je u hodniku imala samo minimalistički ormar za obuću. No novi stanari trebaju najveći mogući plakar koji jedan hodnik može da pojmi. I dnevna soba je veća. Vaš LCD televizor od 23 inča na njenom zidu sad izgleda poput dječijeg crteža u koji se čovjek mora dobro zagledat da vidi šta mu poručuje. Bez pretjerivanja automatski ga smještate u dječiju sobu, a prostor u dnevnoj ostavite za plazma dijagonalu od minimalnih 50 američkih mjernih jedinica. Ih, sad vam je malo taj crno – bijeli trosjed i dvosjed u koji ste uložili toliko ljubavi kombinujući naspram njih i zavjesu i ono malo tepiha, što vam je tetka kupila kad je dolazila prvi put nakon vjenčanja. Nova dnevna soba mora se opremiti i novom, velikom ugaonom garniturom drugog štof uzorka i dezena, naspram kojeg ćete nanovo kombinovati ostale boje vašeg doma. I prozori su veći. Sad umjesto sedam metara zavjese za jedan zid, treba minimum deset. Ili kraće, a trakaste, neke drugačije a skuplje, da budete u trendu. A već ste se istrošili...
Kuhinju da ne spominjem... al ona može da čeka. To je ipak prostor u koji ne zalaze gosti, a nekoliko godina domaćicinog svakodnevnog neraspoloženja unutar nje, neće škodit nikome drugome osim samo njoj. Dok se ne mogne uložit u novu. Ostatatke starog namještaja iskombinujete po dječijoj sobi. Ionako će brzo prerasti, pa će se mijenjati po njihovom odabiru. Bitno je da je radni sto dovoljno velik i da na njemu svako ima po svoj kompjuter, prostor za učenje i po jedan krevet. Prostrano nek im je na sportskom poligonu pred zgradom gdje se s druže s prijateljima. Unutra nema više. Ionako ćete tek kad se odsele prvi put u životu dobit prostor za pravu spavaću sobu. Onu u kojoj se mirno spava, na velikom bračnom krevetu, gdje je ormar sa zimskom i ljetnom odjećom, natkasna s ogledalom i ormarić s digitalnim satom i punjačem za mobitel.
Kad započnu vlastiti život, možda ćete konačno imati novca zamijenit vaš kupe automobil s dvoja vrata, nekim prostranijim i kupit mu odgovarajuću garažu. Onu u koju će osim auta moći stati i bicikli i stare ribarske čizme sa u futrolu fino upakovanim priborom za pecanje i još komšijina kosilica za travu.
