Večeras si posebno lijep. Ništa u tebi ne bi privuklo gomilu turista koji bi ispijali kafe, napravili par fotografija i otišli.
Večeras si posebno lijep. Ništa u tebi ne boli večeras. Svi su sigurni u tvom zagrljaju.
Večeras si posebno lijep. Ništa nije bolja životna lekcija onim zanesenim djevojčicama od tvoje klizave, mokre kaldrme i njihovih umornih, visokih potpetica.
Večeras si posebno lijep. Ništa se ne može porediti sa sitnom kišicom koju su ti Neretva i nebo poklonili, da bi neki mogli neprimjetno pustiti suzu jer su prvi put ostavljeni ili prvi put potpuno uzeti.
Večeras si posebno lijep. Ništa te ne umota tako nježno kao malo magle. Jedna si velika pozornica, s prigušenim svjetilma, za sve one koji bi da se još malo vole, dok mahala nije počela voljeti za njih.
Večeras si posebno lijep. Ništa, nikad ne mjeri sa zvukom zaljubljenog koraka i šupljeg oluka. To je onaj zvuk za kojim se traga cijeli život. U svakoj pjesmi, svakom gradu, svakoj osobi. Ti si večeras taj zvuk. Ti si pozornica za neke nove zaigrane duše. Ti ih večeras čuvaš i sakrivaš od ljubomornih prijatelja, strogih roditelja, namćora. Na dlanu im daješ ljubav i slobodu, nudiš utočište, kišicu, maglu, ritam šupljih oluka. Ako se ne uspiju zaljubiti u tebi večeras, zapamti da si večeras posebno lijep i da ništa na ovom svijetu ne može ostati ravnodušno na tu ljepotu.
Ako se ne zaljube u tebi, vjeruj zaljubit će se u tebe.