Povjerenje vašeg mališana nije nešto što postoji od prvog dana roditeljstva. Odnos povjerenja između roditelja i djeteta se gradi postepeno, a počinje odmah po rođenju djetata. Dječje povjerenje treba zaslužiti, a to što ste vi roditelj ne znači da će dijete bezuslovno da vam vjeruje.
U periodu ranog djetinjstva, sve do polaska u školu, centralne figure i glavni uzori za dijete su njegovi roditelji. Djeca odrastaju vjerujući da mama i tata mogu sve, da su najpametniji i da su stalno u pravu. Mala djeca roditeljske odluke i stavove prihvataju kao jedine ispravne i ne preispituju ih.
Ključno u izgradnji odnosa povjerenja između djeteta i roditelja su iskrena obrazloženja prilikom iznošenja roditeljskih zahtjeva i mišljenja. U ovom procesu nema mjesta za laži i nedosljednost. U suprotnom, dijete neće vjerovati roditeljima, što će iskomplikovati njihove kasnije odnose. U narednim redovima pročitajte savjete za roditelje kako da vaspitavaju dijete da bi razvilo povjerenje u njih.
Povjerenje se gradi od prvog dana
Prva faza u izgradnji odnosa povjerenja je faza „bazične sigurnosti“, o kojoj je govorio Erik Erikson, čuveni psihoanalitičar. U prvoj godini života beba uči da vjeruje prije svega osobama koje brinu o njenim potrebama, a to su mama i tata.
Sticanje osjećanja bazične sigurnosti je temelj kasnijeg pravog povjerenja u druge, ali i u sebe. Ovo osjećanje izgrađuje se na taj način što majka zadovoljava i uvijek blagovremeno i adekvatno odgovara bebinim zahtjevima. Trudi se, kada je to potrebno, da otkloni bebino osjećanje nelagodnosti i čini da neke potrebe budu zadovoljene. Vremenom, na osnovu prethodnog iskustva, beba razvija osjećanje poverenja u to da će majka uvijek biti tu kada joj je potrebna. Odnos je intenzivniji ako je majka responzivnija, posvećenija.
Sa odrastanjem dijeteta, nakon njegovog prvog rođendana, odnos povjerenja postaje složeniji, kompleksniji, pa će roditelji često morati da budu spremni na razna kompromisna rješenja. Njihov glavni zadatak je da svojom toplinom, nežnošću, posvećenošću i iskrenim odnosom zasluže povjerenje djeteta.
Budite uvijek tu za svoje djete
Odnos povjerenja podrazumijeva, prije svega, da roditelj treba da bude uvijek dostupan svom djetetu i to ne samo u smislu fizičkog prisustva, već i u emocionalnom smislu. Djete se osjeća sigurno onda kada je odnos sa roditeljima konstantan, pa tako i njegovo povjerenje u velikoj mjeri zavisi od toga koliko su roditelji dosljedni. To znači da mame i tate ni po koju cijenu ne odustaju od svog ustaljenog vaspitnog stila i vremena u kome se posvećuju svom djetetu.
Ovo je vrlo značajno u situacijama turbulentnih i vanrednih događaja u porodici. Šta god da se zbiva i koliko god bile vanredne okolnosti, roditelji ne smeju da zanemare djete i ne smeju da dozvole da se mališan osjeća zapostavljeno. Djete treba pratiti na njegovom razvojnom putu i dopustiti mu da odrasta uz saznanje da ste uvijek tu za njega.
Prvo povjerenje na djelu, pa potom riječi o povjerenju
Mališani na nižem uzrastu su poput sunđera. Munjevitom brzinom opažaju i upijaju sve što se događa oko njih. Čak i u situacijama kada ne razumeju značenje riječi, oni odlično opažaju vaše emocionalne reakcije i gestikulaciju. Veoma uspješno primjećuju kada ste neiskreni i kada im nešto prećutkujete. Ovo može poljuljati povjerenje koje djete ima u vas.
Dakle, i kada pričate sa djetetom o povjerenju služeći se jednostavnim jezikom i riječima koje ono razume, neće biti efekta ukoliko svojim djelima ne stanete iza tih svojih riječi.
Odlična ilustracija prethodno navedene tvrdnje je da djetetu nikada ne obećavate ono što nemate namjeru da ispunite. Kada djetetu obećate da ćete, na primjer, otići sa njim u park da se igrate, to obavezno i učinite. Pri tome, imajte na umu da nikada ne treba da govorite djetetu kako ste morali da odližite brojne obaveze i da ste žrtvovali svoje vrijeme zbog igre u parku.
Uverite dijete da ste dostojni njegovog povjerenja
Odnos povjerenja se gradi i oplemenjuje iskrenom komunikacijom. Posvetite svu pažnju djetetu kada razgovarate sa njim, uvažavajte ga i pri tome se potrudite da govorite njemu razumljivim jezikom. Dijete treba da se osjeća kao ravnopravan sagovornik. Saslušajte ga bez prekidanja i podsmijevanja onda kada vam prepričava događaje koji su na njega ostavili snažan utisak. Zanemarite kritikovanje, ispitivanje i provjeravanje djeteta, to mu šalje poruku da, ma šta činilo, nije dostojno povjerenja.
Ne štedite na riječima kada hvalite dijete
U cilju razvijanja samopouzdanja djeteta, pohvala ima veoma važnu ulogu. Svaki put kada ostvari neki uspjeh, ne budite škrti na riječima, već ga pohvalite. To će biti najbolja potvrda djetetu da pratite ono što radi i da vam je to važno. Na taj način se istovremeno jača djetetov osećaj sigurnosti, bliskosti i povjerenja.
Prepustite djetetu da nešto samo uradi, delegirajte mu dozu odgovornosti. Tako ćete jasno pokazati da vjerujete svom mališanu, da cijenite njegove stavove i da se njegovo mišljenje uvažava. Djeca sa zadovoljstvom prihvataju učešće u kućnim zadacima i vrlo su ponosna kada mogu da pomognu.