Ne volim horore. Ali sta mi je zaista zanimljivo i nimalo strasno, to su filmovi o vampirima.
Otkada sam nacula da poticu od nas i da imaju nasu spsku krv, plasim se da postajem pomalo opsjednuta njima. A sta li nam jos neBozije nece pripisati da mi je znati. A opet medju nama, ko za inat, najvise Boga ima.
Nego da se vratim nama, vampirima. Kratak opis: Svjetliji ten, oci rasirene od nespavanja, bjeze od sunca, obozavaju mjesec. Ta sam! A da li je moguce i to cudo, pa da sam malokrvni vampir? Ocigledno mi slabo ide za rukom da pijem krv drugima.
Vampirstvo ima dobrih strana. Za dame, narocito one koje se muce sa viskom kilograma, dobra vijest je da su dobile bitku! Objasnjenje ide kao na reklami top sopa: Umorni ste on napornog hoda? Oteklih nogu? Prosirenih vena? Sve zbog viska kilograma? Pruzamo vam novu alternativu: rijesite se gojaznosti i postanite vampir! Ako odmah postanete vampir, uz poklon cete dobiti mrtvacki kovceg za bijeg od sunca. Ali, top sop nije zaboravio ni jaci pol. Muskarci zaboravite kasnjenje na posao, zenine pridike zbog kasnjenja na rucak. Vampiri imaju brzinu bolju i od geparda. Ukoliko pozovete odmah, dobicete na poklon i patike koje ce svaki drugi korak da trce umjesto vas.Uz to, necete morati da jedete zeninin manje ukusan rucak. Vampri ne jedu.
Sve je to divno dok ne vidite cijenu top sopovih usluga i rijesite da se zadrzite u tijelu obicnog smrtnika. Konkurencija je ipak, jaka. Ta konkurencija su svi oni koji nam rade o glavi kada za okruglim stolom, ili mozda nekim drugim geometrijskim tijelom, donose odluke u nase ime, koje ce nas da obavezuju i koje cemo mi morati da postujemo. I tako u tim vampirskim odajama konsenzusom, dvotrecinskom vecinom, prostom ili nekom drugom u zavisnosti od pitanja, zapecati se nasa sudbina. Plan rada vjerovatno glasi:
TACKA PRVA: 482 litra krvi u prvom tromjesecju godine
TACKA DRUGA: Za trecinu vise krvi u drugom tromjesecju, i tako dalje.
No, grijeh nece na njihovu dusu, vec na nasu. Sto posijes to pozanjes. Koga izaberes, taj ce da te vodi. Zato se ne usudjujem da biram ikoga. Jos uvijek prinudno sama koracam i biram svoje puteve na raskrsnicama zivota. Jer nisam sigurna da iko od tih vodica zna put kojim se ide. No, odluke o vampirskom sastavu ipak donosimo mi, potcinjeni vampiri, pa nam otpada svako pravo na zaljenje.
A sto se tice ostalog vampirskog uticaja, tvrdoglavo krivicu prebacujem na Ameriku. Njihovom krivicom, mi mladi ne vjerujemo u vjecnu ljubav, nego u prolaznu zaljubljenost i strast. Jer pobogu, njihovi filmovi me naucise da su vampiri pozrtvovani i vjerni, ispunjeni ljubavlju i da njihova ljubav se desi jednom i ne prodje nikad. Vampirskim rjecnikom: ziguju se sa voljenim do kraja odnosno beskraja zivota. Ali to nije bajka. Bajka je kad posmatras zalazak sunca sa voljenim, sto vampir svakako ne moze. Bajka je romanticna vecera koju dijelis sa voljenim. Bajka je u prolaznosti. Jer sto ne boli to nije zivot, sto ne prolazi to nije sreca. Ljubav je spoznaja smisla zivota u ovom zivotu, a vjecna i poslije njega.
Truju nas uporno. Ali mi nismo jasni mi koji prihvatamo otrov kao da je lijek. Pa cemo prihvatitit da se povampirimo, podivljamo sve sa repom I rogovima, ili sta vec, samo da nas prihvate. A nikad nas prihvatiti nece, dok sami sebe ne prihvatimo i postavimo se na prvo mjesto. Sebi smo najvazniji.
Osoba koja sjedi sa vase desne ili lijeve strane nije vampir. To je covjek, od krvi i mesa, kojem mozda bas sad treba prijatelj kao sto ste vi. Pogledajte. Pruzite ruku. Otvorite srca, a zatvorite oci i usi pred konstantnim udarcima u nasa ljudska bica. Jer u tim nasim srcima bitise covjek po liku Bozijem, a ne vampir.
*Ovaj tekst ulazi u izbor najboljih blogova u BiH na takmičenju m:bloger kompanije m:tel