previše povučeni
previše pjesnici
previše ekcentrici
uvijek ih neko jebe u
zdrav mozak
samo zašto što nemaju
dovoljno velika muda
da vam kažu:
kučkin sine, daj mi ono
što mi pripada
ili ću da te prosviram
svojim magnumom 357”
povučenost je bolest Frenki
rekao sam mu to jednog ljeta
kada su strankinje preplavile grad
moraćeš da se oslobodiš tog sranja
prije nego što ti otpadne desnica
prije nego što ti ispari mozak
prije nego što se pretvoriš u
duhovno ogorčenu spužvu
(Frenki je bio umjetnik i čistač cipela,
mogao je od obične kartonske
kutije da napravi oblike vrijedne divljenja)
a ti ga kao ne bacaš kad te zasvrbi
a ti ga kao ne bacaš
naravno da ga bacam
bacam ga i po četri puta dnevno
ja sam nacionalni prvak u drkanju
imam čak i žuljeve od toga
ali to nije to Frenki
moraš ponekad i da ga umočiš
da osjetiš slast
da staviš ono u ono
kapiraš
ma daj pusti me ti si lud
šta ti znaš o skrupulama
o ženama o ljubavi
idi dovraga
bilo mi je žao Frenkija
bio je dobar momak
genije sa netaknutom nevinošću
ali ga je brutalnost gradova
bacila u vrišteću samoću
loše sam se osjećao
poslije ovoga
bio sam kao iznošena čarapa
koju su ostavili na ivici kontejnera
da je smećari ujutru pokupe
nikada nisam volio da popujem
možda zato i nisam postao pop
možda zato nisam postao ništa bitno
ništa spektakularno
popio sam bocu vina i odlučio
da postanem pjesnik
možda sam samo trebao
da popijem bocu vina
Goran Veselinović
