Trenutno se svaka država svijeta bori za smanjenje posljedica izazvanim Koronavirusom. Zbog toga životi ljudi se dramatično mijenjaju posljednja dva mjeseca, a posljedice se osjećaju u skoro svim segmentima našeg života i rada. Sigurnost na putevima nije izuzetak.
Kakav će uticaj COVID-19 imati na mobilnost i sigurnost?
- Manje ljudi putuje
Ograničenja i zabrane s kojima se susreću građani u mnogim zemljama, a koja se prvenstveno odnose na rad i kretanje, što uzrokuje i pad proizvodnje, znače da je generalno manja upotreba prijevoznih sredstava. Gledajući s aspekta sigurnosti na cestama, ovo može biti napredak u tom segmentu. Manje vožnje bi teoretski trebalo da znači manje nezgoda.
Također, smanjenje putovanja je povezano i sa smanjenjem nivoa zagađenja zraka. U Kini gdje je prvo utvrđena pandemija i gdje su primijenjene zaštitne mjere, stručnjaci procjenjuju da je spriječeno oko 75000 prijevremenih smrti u periodu od dva mjeseca, koliko traju restrikcije.
- Manje ljudi se vozi javnim prevozom
Globalno gledajući manje ljudi koristi usluge javnog prijevoza, bilo zato što su tranzitne usluge otkazane djelmično ili u potpunosti – kao u našoj zemlji, ili zbog činjenice da ih ljudi izbjegavaju koristiti zbog straha od zaraze. Javni prijevoz je u normalnim okolnostima sigurniji od drugih metoda prijevoza, bolji za okoliš i smanjuje zagušenja na cestama. Međutim, to znači da su ljudi u bliskom međusobnom kontaktu duži vremenski period, što olakšava i pogoduje širenju virusa.
Ako se ljudi odluče za korištenje svojih privatnih automobila umjesto javnog prijevoza, zagađenje i stope sudara mogu se povećati. Međutim, ovo je prilika da vlade i aktivisti promovišu biciklizam i šetnju, povećavajući održivost svojih gradova.
Dostupnost sigurnog javnog prijevoza je izazvala polemiku oko pitanja jednakosti. Mnogi slabo plaćeni radinici su prisiljeni da nastave koristiti javni prijevoz, jer nisu u mogućnosti da rade od kuće, možda nemaju pristup privatnom automobilu, a usluge taksi prijevoza su im preskupe da bi ih mogli priuštiti.
U ovu kategoriju spada i medicinsko osoblje, na čije ćemo se usluge svi osloniti tokom pandemije. Ključna briga za mobilnost je način na koji vlasti čuvaju ove ranjive i suštinske grupe.
Primjena, politika i provedba sigurnosti na cestama za sada su u zastoju
Dok vlade fokusiraju svoju pažnju na rješavanje pandemije u svojim zemljama, drugi prioriteti se smanjuju. To će vjerovatno rezultirati odgađanjem i otkazivanjem planiranog zakonodavstva i implementacije infrastrukture u kratkom roku, što će se i negativno odraziti na sigurnost u saobraćaju gledajući dugoročno.
Napisao: Eldar Ridžal
april 2020.