Umoran sam od patriota. Umoran sam od svađe. Umoran sam od jebivjetarenja. Od fejsbuka i internet revolucionara.
Ooo, a tek kako sam umoran od ujedinjenja, razjedinjenja, filozofije, seljakluka, krkanluka, prostakluka, drkanluka, jebaluka! Umoran sam od familije. Od dužnika, lažova i prevaranata. Umoran sam od lažnih obećanja. Umoran sam od režimskih medija. Umoran sam od politike. Od jalovog sporta! Premoren sam pričom o dobroj igri i jebenom, kupljenom sudiji. Umoran sam od hodža i popova! Umoran sam od njihovog laprdanja koje smrdi. Umoran sam zbog radničke mrene i njihovog slabog vida. Umoran sam od treće smjene jednog rudara koji šuti, jer može biti gore, dok za to vrijeme hodža liježe uz debele guzove želeći da potraje. Umoran sam od indolentne mladosti. Umoran sam zbog impotentnih mužjaka s nabildanim ručurdama i jeftinih droljetina koje vole selfijanje. Umoran sam od sebe koji primjećujem sve. Umoran sam od sranja iz ove olovke. Premoren sam ovakvom državom. Na smrt umoran od bolesnog društva.
Ooo, a tek jebeni političari, mitinzi, zastave, Srbi, Bošnjaci, Hrvati i čiji je veći!
Vi me bacate u postelju! Od umora kad vas primijetim potučem prstima preko praga i istog trenutka se onesvijestim!
Najumorniji sam od građana i Ostalih koji kurcem ne miču da bude bolje, jer su preponosni. Oni su probosanski faktor i iz poniženja im je da idu u blato i da ruše, pa od temelja ponovo da grade. Umoran sam od kafića, bljeskavih mobitela, internet lajanja, komšijinog režanja, zlatnog sjaja, kreditnih zaduženja, golfa dvice, odlazaka u napušteni kop, skupljanja bakra, kupoprodaje akumulatora, bojlera, kada, otpada. Umoran sam od priče o kursanju, Njemačkoj i starim ženskim guzicama. Umoran sam od priče o curenju starih umornih nacista čije sline brišete za OJRO-DVA. Umoran sam od domaćih fašista.
Najumorniji sam zbog nepismenih, nadrkanih, ponosnih jugonostalgičara koji još ne znaju da je Tito umro. Umoran sam od njihovog bezmudog palamuđenja o slavnim epopejama, a sad ni ujediniti se ne mogu i neće, jer oni imaju 109 godina i iz kreveta poput jebene nepokretne svekrve moraju još uvijek da komanduju sušičavoj snahi, unucima, djeci… I neće da umru dok ne povuku kompletno društvo i državu sa sobom ili barem još nekoga; makar najrođenijeg. Na bolesni živac mi skaču nacionalna društva, narodna udruženja i politički pokreti. Razbolim se od umora kad vidim kriminalce u odijelima, jeftine kurvetine u skupim automobilima i djecu vođa tih jebenih pokreta koji poznaju ministre, vijećnike, inspektore, pa mogu da gaze i pišaju po sirotinji. Umoran sam od sirotinje. Predugo klečite. Ustajte, majku vam!
Umoran sam od tridesetogodišnjaka koga svako jutro ugledam u ogledalu, jer je nemoćan da se brani od kvazijarana, kvazidrugova i napada i sa desne i sa lijeve strane. Umoran sam od vas koji branite svoje kriminalce.
„Neka ih, naši su!“ – trubite.
Ne, ne i ne! Umoran sam, jer se jebeno nadate da će vam nekad učiniti sitnu uslugu, obećati brzu korist i jer sebe vidite u njemu i nadate se, o kako se jebeno nadate, da ćete mu skinuti glavu kad linč krene, pa ćete zauzeti njegovo mjesto kad se frtutma smiri.
Umoran sam od vaših mitova, ratova, žrtava i udruženja. Umoran sam od pijanih i razočaranih boraca. Umoran sam od zadriglih predsjednika mjesnih zajednica i kućnih savjeta, šalteruša, konduktera, fašiziranih učenika, nesposobnih nastavnika i stečajnih upravnika. Umoran sam od policije, kupljenih novinara, potkupljivih sudija, nesposobnih tužilaca i ćoravih portira.
Halooo! Razvališe vam državu, raznesoše preduzeća! Halooo!
Umoran sam od nedoraslih intelektualaca, krvožednih akademika, fašista koji se profesorima zovu, sociologa i teoretičara. Umoran sam od stranih bankara, domaćih analitičara, špijuna, VISOKOG PREDSTAVNIKA koji mi ide na kurac sa svojim jebenim primanjima. Marš kući i u penziju! Umoran sam od demagoga. Umoran sam od bjelosvjetskih mešetara. Umoran sam od naše nesreće. Umoran od prizivanja boljih vremena, božije kazne, stranih donacija, gastarbajterskog kurčenja, tabloida, pjevaljki, silikonjara, konja, magaraca, uhljeba, uhljupa, ministara, predsjednika, administrativnih podjela, Alijinog puta, ruskih bajkera i evropskih vrijednosti. Dignite dupe i glas! Zasučite rukave i toljagu u ruke! Umoran sam od drkadžija, narkomana, preseravanja, lažnih vijesti, arapskog proljeća, nevakcinisane djece i njihovih glupih roditelja, židovsko-američke zavjere, korejske prijetnje, njemačkog uticaja, Rotšildovog novca, kratkih pantalona, dugih brada, pokrivenih lica, prikrivenih pedera i sveznajućih pederčina.
Umoran sam od svega. Ugasite svjetlo. Zatvorite granice.
Možda se pojebemo, pa da se nešto kvalitetno iz znojave jebade omlohavjelih tjelesa konačno i izrodi.