Umjetnici raspirivanja mržnje ili talasanja svog biračkog tijela , imaju podešen tajming kad da počnu sa puhanjem i sračunatim sudaranjem tih talasa, na kojima oni iskusno jašu već decenijama i koji ih dižu na pozicije moći, te im ne daju da potonu.
To je obavezno pred izbore ili kad osjete da tonu i da se utapaju, jer njihovo biračko tijelo se dobro ohladilo. Obično od računa koje im isporučuju ešaloni ministara i vođa.
Ohlađeno biračko tijelo je za ove svečane otvarače kontejnera i bandera, nešto što ih plaši.
Uplašeni za svoje pozicije kreću sa reflektovanjem tog straha na ciljane skupine, te ga onda njima isporučuju s namjerom da kod njih izazovu strah, raznim upakovanim porukama, u kojima subliminirano odjekuje jednostavna propaganda : "bojte se, a ja vas čuvam".
To je jednostavna fora koja u principu uvijek pali.
Onaj koji je uplašen za svoju poziciju, glumi hrabrog branioca skupine na kojoj parazitira, a skupina je obično zbunjena i rastrgana između svakodnevnog preživljavanja i takvih
tempiranih poruka. Strah nije teško okinuti i on je kao biološki senzor za zaštitu, osjetljiv na takve poruke. Dakle, to i nije neko aman golemo umijeće. Pa zašto je onda to umjetnost?
Zato što smo skoro imali primjer "hrabrog" Stevandića, koji šalje takve subliminirane poruke. Dovodi glumce koji glume za potrebu te predstave, a na kraju tog amaterskog skeča, se pojavljuje on , svetac zaštitnik svog biračkog tijela, kao personifikacija hrabrosti .
I šta bi sa hrabrim Stevandićem kad je čuo da je diskvalifikovan u startu iz takmičenja u surfanju na talasima mržnje, a koju kod nas ozbiljno zovu "izbori" ?
Nije hrabro i nepokolebljivo branio stavove kako ih je predstavio u skeču, nije istrajao , niti je razdrljenihprsa rekao neku epsku rečenicu , jok.
Hrabri zaštitnik se prebacio u umjetnike. Pa čak i u partizane. Samo da ga ne diskvalifikuju, šmrc. I tako, umjetnici ni krivi ni dužni sad dobiše još jednog kolegu, a partizani isto u fazonu- nevera!?
Pošto je riječ o lokalnim izborima, stanovništvo se previše ne uzbuđuje oko cijele ove Stevandićeve male drame. Eventualno, na nekim dodirnim općinskim tačkama sa drugim talasima, u kojima je važno ko će smočiti teritoriju.
Tako se u jednozapišanim općinama, u kojima se naizgled ne može igrati na kartu nacionalnog zapišavanja, igra druga igra. Čiji je veći , nacionalni identitet.
Jel veći u Dine ili Bakira ili možda Fahro može da iznenadi sa erekcijom svog identiteta?
Može li možda u nekoj općini neko da se mjeri sa Miletovim ?
To ćemo svakako provjeriti na slijedećim lokalnim izborima, nakon kojih kreće spuštanje kopalja i mlohavi ulazak u hladnu zimu. Penetracija identitetima u zamamno biračko tijelo će biti završena i onda ćemo morati sačekati do nekog novog uzbuđenja.Do tad se glasači mogu praviti da su nevini.
U međuvremenu, stvari će se kod pobjednika jahača mržnje, barem na jednom valu, iza kulisa i očiju "nevine" javnosti, najvjerovatnije odvijati po ovom scenariju :
– selam…hoće'l se moći šta ukrasti na ovom novom tenderu ?
-alejkumuselam …hoće akobogda
-amin …bil hajr ….jesi mi završio ono ?
-jesam hvala alahu …prošli su ovi tvoji svi na konkursu
-elhamudulila ….nego vidio sam ti za one diplome, riješićemo akobogda, donesem ti ih poslije džume
-važi ..mašala …na hajr
-nego zvao me Sejo iz upravnog odbora one škole dole…ima dilemu oko direktora koga će ?
-ja ?
-oba ova što konkurišu su u stranci
-ma de ovog drugog, onaj prvi nešto zategnut , bukvalista nakav nemo'š s njim završiti ništa!
-pa i ja kažem …al nešto ko pričaju za toga našeg da se fato s maloljetnicama?
-de ba pusti to! ćojk fin ide na đumu …šta radi u slobodno vrijeme nije naša stvar
– na kraju krajeva , ima pravosuđe jel hahahhah
-jes jes ..dobar ti taj Allah'm hahaha
-haj poselami
-lamse lamse
Nažalost, po ovom scenariju neće nikad snimiti predizborni spot, niti angažovati neke amatere da glume, jer stvarnost nije potrebno glumiti, a učesnici su ionako profesionalci.
za konkurs