Biti danas umjetnik bez prostora za rad je problem mnogih koji su izabrali umjetnost za profesiju.
Jednom od najboljih umjetnika sa naših prostora oduzeli su stan koji je ujedno bio i njegov atelje i radni prostor u kojem je oslikavao platna velikih formata.
Na slici je ” Aleksa sa cvijećem”, ulje na platnu djelo Đorđa Prudnikova (umjetničko ime Djordje Prudnikoff), a često je slikao portrete svoje supruge Rade iz Banjaluke, za njega najljepše žene na svijetu, slikareva muza, njegov izvor inspiracije i u toj fazi stvorio je svoja najbolja djela, koja uživo kad se gledaju izgledaju puno impresivnije jer fotografija ne može dočarati svu toplinu boja koje koristi u svojoj paleti Prudnikov.
Slikarstvo kao grana umjetnosti našlo je svoje mjesto za promociju preko interneta. Za razvoj svih društvenih mreža najveći su doprinos dali umjetnici.
Njih su prve pozivali osnivači raznih portala i sajtova za prodaju slika, oni umjetnici koji nemaju puno prostora za rad, nadali su se da će uspjeti napraviti više prostora prodajom svojih radova preko interneta.
Sva prodaja se i dalje najbolje odvija preko galerija i aukcijskih kuća, oni umjetnici koji znaju uglancati svoje cipele i zaputiti se od hotela do hotela ili zakucati na vrata nekoliko banaka uspjeli su prodati više slika od onih koji su godinama postavljali svoje najnovije radove na internet sajtove. Kažete mnogi umjetnici prodaju preko interneta, da prodaju svojim prijateljima koje su poznavali prije ere kompjuterizacije, prodaju onima koji su ranije kupili neki njihov rad pa žele dopuniti kolekciju, ali tržište umjetnina je malo za mlade umjetnike. Galerija nema dovoljno, pa se umjetnik mora snalaziti sam.
Davno je prošla Renesansa kad je umjetnik cijenjen i poštovan, ako kažete da ste umjetnik ljudi smatraju da ne radite ništa i da treba da potražite neki pravi posao. Bar su meni tako govorili.
A onda je iznenada cijena umjetničkih slika postala visoka, ulaganje investitora u rijetke i skupe umjetničke slike velikih majstora slikarstva je poraslo, pa su oni isti koji su mene tjerali da odustanem od slikarstva postali slikari. I dobro im ide. Imaju svoj prostor i veliki atelje koji su dobili od države.
Primaju nacionalne penzije. Država im otkupljuje radove za ustanove i škole. Putuju na izložbe koje finansira država. Prisutni su na poznatim art sajmovima i u svim novinama, ali ima nešto što nekima od njih niko ne smije reći u lice, ne slikaju i ne stvaraju velika umjetnička remek-djela na platnu kao naš Rembrant-maestro ĐORĐE PRUDNIKOV.
Bajka “CAREVO NOVO RUHO” preselila se u svijet umjetnosti, prazan papir sa nevidljivim krugom prodat je za basnoslovnu cifru, jer ima dobar marketing umjetnik djela, koliko para ima neki umjetnik toliko i može biti prisutan u galerijama i na izložbama, poneki slikari su se preselili na plaže pa slikaju portrete turista, nema fondova za gradnju umjetničkih legata pa tako propadaju djela slavne Olje (Olge) Ivanjicki skrivena od pogleda javnosti.
Veliku pažnju je privuklo kada je kompanija Mosak Fonseka kupila neka vrijedna umjetnička dijela na aukciji, tada još nije bila aktuelna afera o PANAMSKIM PAPIRIMA, eto možda ipak shvatimo da je investiranje u umjetnost veliki biznis.
“AKO TI KAŽU DA NE MOŽEŠ DA SLIKAŠ, IPAK SLIKAJ!” – Vincent van Gogh
Nikad ne treba odustati jer slikati se uči dok si živ, usavršiti svoju tehniku može svaki umjetnik, a treba svaki dan vježbati crtati i slikati kako bi ruka mogla kistom slikati bolje.
Moderna umjetnost krči svoj put u potrazi za novim kvalitetnim djelima, možda negdje u nekom premalom ateljeu živi svoj san neka Trnoružica slikajuću za svoju dušu, sve dok je neki princ ne prepozna i otkrije njen veliki talenat.
Talenat je antička mjera za težinu plemenitih metala, 1 talenat iznosio je 26 kilograma srebra, zato je talenat zlata vrijedan!