Ima ljudi koji ništa u životu nisu uradili niti stekli sami. Sve ih je čekalo, došli su na gotovo. Ti ljudi su uhljebi. Njih ni učiteljica nije smjela da naruži. Nastavnici su zazirali pred njihovim glupostima i sami sebi objašnjavali njihovu bahatost kao mladalački nestašluk. Moćni roditelji te iste omladine su svojim stranačkim pripadnostima i šupljom ideologijom osvajali svoje pozicije koje su crpile novac i vlast od države. Nastavak tog parazitskog života naslijeđuju njihovi potomci, koji ulaze u već dobro utabanu kolotečinu i idu dalje.
Zašto ovo pišem? Zato što, kad sve sagledam, počinjem da se divim onim privatnicima koji svojom inovativnošću, znanjem i radom uspiju da dođu do novca kojim plaćaju uposlenike, račune, silne poreze i takse. Također se divim i ljudima iz čijih glava izađe nešto novo, posebno, što nije već viđeno. Na tim novim idejama, planovima i razmišljanjima zasniva se napredak društva.
Naše društvo je jedva dočekalo da devedesetih sruši sistem jednih uhljeba da bi ih naslijedili drugi uhljebi, kojima diplome na radnim mjestima služe da dobiju veći start i ništa više. Njihovom, a i greškom sistema, znanje u tim ljudima umire. Bar što se tiče javnih firmi koje, da ne bi razbile monotoniju uhljebljavanja, guše svaku inovativnost i jednostavno ne žele da je čuju.
Vremenom se mišljenja mjenjaju i sazrijevaju. Ideju o privatizaciji javnih firmi više ne doživljavam ozbiljno. Jer ja sanjam poštenu privatizaciju koja bi za cilj imala pozitivne rezultate i koja bi zaustavila ogromnu količinu novca koja odlazi na uhljebe koji se vode da rade, a ustvari ništa ne rade. Mislim na privatizaciju koja bi pomogla onima koji imaju dobre ideje da ih sprovedu u djelo i pri tom smanjila nepotizam. To nas svakako čeka.
Krah ekonomije nas je devedesetih doveo do rata. Nacionalizam se naslonio na lošu ekonomsku situaciju u Jugoslaviji i naišao na plodno tlo za ratne užase koje smo doživjeli, a koji su bili vođeni materijalnom dobiti. Pa nemojte da nam se to opet desi, samo sad u režiji nekih drugih kvazi-patriota i ljubitelja svoje nacije koji bi opet da uhljebe nekog svog.