Pitate li se nekada, zašto neki ljudi čine određene stvari. Zapitate li se šta je to u ljudima, pa da zapravo neće ili ne mogu pokazati ljudima blagonaklonost, nego izvlače korist, pokazuju zavist ili jednostavno druge čine nesrećnima.
E, sad na šta se zapravo misli kad kažemo da neko nekoga čini nesrećnim. Jednostavan je odgovor: raditi nešto što je u ličnu korist i lični interes, bez saosjećanja prema potrebama drugog čovjeka. Svakako da čovjek treba gledati najprije na sebe i da njemu bude dobro, ali ovdje je problem ići u krajnost. Ako zarađuješ 100.000 KM, mjesečno i dobro je svima, zašto povećavati svoje apetite i zarađivati 150.000 KM, a dobro je samo tebi. Zašto toliko vučemo i sebično hoćemo što više da imamo, kao da nam tamo neki novac može kupiti besmrtnost. Meni bi izuzetno opravdano bilo da čovjek teži da zaradi onu cifru kojom se kupuje besmrtnost, pa je zato toliko halapljiv. Ali sa sigurnošću mogu reći da su nemjerljive razlike između zarade kad su svi zadovoljni i zarade kad je samo jedan zadovoljan.
S toga se vrlo često pitam, zašto ne učiniti nekog srećnim. To ne mislim sad samo gledajući na posao, nego i na sve druge međuljudske aktivnosti. Što je teško prema nekome postaviti se ljubazno, srdačno pozdraviti poznanika na ulici, obradovati suprugu – supruga nekim gestom, pokloniti ljudskom biću pažnju, poštovanje, pomoć. Što je teško ustvari biti ČOVJEK.
Pokušajte jednom posmatrati dvoje ili više ljudi koji jedni druge čine srećnim. Vrlo brzo ćete vidjeti da su to jednostavne stvari, lagane, nešto što svako od nas može, a vrlo često neće da radi. Posmatrajte te osobe i vidjećete koliko topline ima među tim ljudima i koliko je lijepo biti u društvu tih ljudi. Kako je život drugačiji s tim ljudima, kako se nekako drugačije osjećamo. Čak i mi koji to sa strane posmatramo, imamo jedan predivan osjećaj zadovoljstva. Među tim ljudima, ništa nije teško ni uraditi, ni prebroditi, ni proslaviti, ni započeti. Što onda nismo među tom grupom ljudi? Što onda ne možemo biti kao oni? Zašto vrlo često moramo da pokazujemo svoju najgoru ljudsku stranu?
Pojedinci su toliko negativni, sumnjičavi i pesimistični da i kad nastojimo da se ponašamo prema njima ljudski, ne mogu istom mjerom odgovoriti, jer su odavno izgubili granicu mjere. Mjere samo u svoju korist.
Mnogi od nas misle pa sve se preokrenulo, ljudi su se promijenili, ne može se baš vjerovati svima. Pokušajte pokloniti povjerenje. Pokušajte se vi postaviti blagonaklono prema ljudima i činite vi ljude srećnima. Ja sam siguran da na reakciju nećete dugo čekati. Vrlo brzo biće vam vraćeno istom mjerom, ako ne i više. E, tad je bitno ne izigrati nečije povjerenje i pruženu šansu. Nego obostrano održavati dobar kontakt, dobre odnose i graditi srećne trenutke.
Mnogo ljudi oko nas je dobrodušno, pošteno i pozitivno, ali su u manjini i ne ističu se po svaku cijenu. A mnogo je onih koji, iako su na lošijoj strani, još se izrazito ističu i pokazuju ustvari svoju nesposobnost i nespremnost. Mi ih možemo preovladati. Mi im moramo pokazati da to što rade nije dobro, tako što ćemo raditi na vraćanju moralnih i društvenih vrijednosti koje su oni odavno izgubili.
Zato učinite nešto što će druge ljude oko vas obradovati i usrećiti, a vama neće odmoći i postaviti vas u nezavidan ili loš položaj. To se može uraditi i to nije teško uraditi. Samo treba malo razmisliti, prije nego donesemo odluku.
Skaut