Indija i Kina nemaju međusobno jasno definisanu liniju razgraničenja. Postoje sporni regioni na Himalajima na koje pravo polažu obje države. Situacija je eskalirala 1962. Godine, kada su ove države ušle u rat zbog spornih teritorija, na prostorima tih istih.
Jedno od spornih područja jeste teritorij Arunčal Pradeša . Liniju razgraničenja, tzv. „Mek Mahonovu liniju“ prihvatili su Indija i Tibet, međutim Kina nije pristala na taj dogovor, smatrajući da Tibet ne može donijeti takvu odluku. Godinama nakon sukoba postojale su tenzije na relaciji Indija – Kina, međutim svjedoci smo spremnosti vlada obje zemlje da potisnu kompleksno pitanje radi međusobnog ekonomskog jačanja i rasta globalnog uticaja. Indija i Kina potpisale su sporazum o načinima izbjegavanja izbijanja sukoba duž sporne 4.000 kilometara duge granice na Himalajima. U prilog tome govori činjenica da su između Kine i Indije potpisani ugovori o trgovinskoj i ekonomskoj saradnji u vrijednosti od 22. milijarde dolara. Poslije održanog sastanka čelnih vladinih ljudi koji predstavljaju 2,5 milijarde stanovnika govorilo se o „postojanoj redistribuciji svjetske ekonomske i političke moći sa globalnog zapada na globalni istok“, u čemu sigurno ove dvije države imaju glavnu ulogu.
Pretpostavlja se da će ove dvije ekonomije biti najveće ekonomije svijeta do polovine ovoga vijeka, te sigurno da će njihova međusobna ekonomska saradnja omogućiti dinamičniji progres kod obje. Trenutno, Indija je zainteresovana za kineske investicije, prije svega u njenu infrastrukturu, dok Kina želi da angažuje višak iz svojih finansijskih rezervi i proizvodnih kapaciteta kako bi amortizovala aktuelno usporavanje ekonomskog rasta. Indija prvenstveno nastoji smanjiti trgovinski deficit. Kina je tome izašla u susret, pristavši da se osnuje zajednička operativna grupa povodom tog problema, a rezultat toga su potpisani sporazumi o raznim aspektima saradnje, u oblasti : turizma, nauke i tehnologije… Može se reći da Indija i Kina još nisu u potpunosti razvile svoj uticaj, ali za pretpostaviti je da će u budućnosti on rasti.
Od 2008. godine Kina ja najveći indijski trgovinski partner, a dvije zemlje od onda nastoje proširiti saradnju i na strateške i vojne odnose. Indija se otvorila kineskom kapitalu, u želji da se unaprijedi. Situacija bi se mogla sumirati ovako : Indija je spremna biti učenik Kine, nastojeći ne ponavljati njene greške.
Kada bi i mi u Bosni i Hercegovini bili spremni na ustupke, zarad same saradnje govorili bi sigurno o svijetlijom budućnosti. Bosanac je stava da sve zna ali to rijetko pokazuje. Ako bismo mi bili spremni da učimo i država bi se orjentisala ka tome, ka učenju i iz svoga i iz iskustva drugih. Sigurno da ne možemo biti uticajni kao što to može biti Indija ili Kina, ali mogli bi živjeti u državi u kojoj ćemo imati utisak da se, bar za nešto, možemo pitati.