Ubio sam muhu. Ubistvo bez predumišljaja. Na mjestu pogibije vidni tragovi krvi, glava odvojena od trupa, udovi svaki na svoju stranu. Prije dolaska svjedoka tragovi ubistva eliminisani sa mjesta nesretnog slučaja.
Neke vrste ubistva su vjerski dozvoljene ili čak poželjne. Teško mi prihvatiti da religija podržava ubistvo, ali eto. Pošto je neznanje beskonačno, pitam se da li muha ima dušu? Šta ako je muha na lusteru bila svjedok ubistva svoje sestre muhe na radnom stolu? Raskomadali joj sestru pred očima, gluho bilo. Čovjek monstrum, pomalo Hitler, pomalo Staljin. Zamislite samo tu morbidnost, čovjeka! Zakolje govedo ili malog telu pa mu guli kožu, jede mozak, žvače oči, kuha koljena, fašira mišiće pa ih trpa u crijeva, suši ga na dimu, kičmu komada sekirom... strašno!!!
Šta ako vas u snu počnu da jure sve životinje koje ste pobili u svom životu? Stado krava, gomila muha, četa komaraca, brdo mravi, pa se pojavi ona mačka koju ste zgazili autom u obliku tigra, ili cuko u obliku vuka, planktoni bakterija koje ste ubili domestosom...
Sjetih se jednog svog zločina. Brao sam bube zlatice po krompiru. Zatvorio sam ih u koncentracioni logor i posuo nitro razrjeđivačem. Dok sam ispušio cigaru leševi su već bili spremni za kontejner. Nitro razrjeđivač je ponekad djelotvorniji od plina.
Šta ako ste u prošlom životu bili muha, a u budućem ćete biti krava?
Šta ako... ?
