„Ženska nevjera vodeći je uzrok nasilja u obitelji i ubojstva supružnika“, Jutarnji.hr.
http://www.jutarnji.hr/je-li-monogamija-osudena-na-propast–otkrivamo-zasto-je-vjernost-protivna-ljudskoj-prirodi/1359257/
Ostadoh nijema.
Zbilja, u prvi tren, čitajući tekst o monogamiji od Portala Jutarnji.hr mislila sam da je neka pogreška.
Dva puta sam ga pročitala, vidim – greške nema. Pitam ljude oko sebe, jesam li ja to nešto pogrešno skužila. Nisi, rekoše.
Rijetke su situacije u kojima osjećam ovoliki revolt, ovoliku količinu gnjeva, tuge, nemoći, da bih mogla nekoga ugristi, kao bijesno pseto.
Čitam i komentare ispod teksta, Prepucavaju se oko Crkve, braka. Nitko ni da spomene netočan navod. Nikoga ne boli.
Od čega su satkani ljudi? Od govana.
Mene boli svaka modrica na oku prodavačice u mom kvartu.
Pa je pokušavam staviti u kontekst date rečenice. Kako pognute glave, jer je stalno pognuta, negdje u jeftinom hotelu zadovoljava pohotnog ljubavnika. Pa dolazi kući, po lekciju batina, kao i sve „kurve“.
Da smo normalna država, urednik imenovanog, vrlo čitanog, uglednog Portala, koji pušta ovakve tekstove, dao bi odmah ostavku. Srameći se otišao bi do voditeljice Sigurne kuće i uputio javnu ispriku svim žrtvama nasilja u obitelji.
Odgovorno tvrdim, da ženska nevjera, nema baš nikakve veze s batinama koje svakodnevno dobiva tisuće i tisuće žena,
Danas nekom nasilniku ručak nije bio dovoljno slan, pa je ostavio pečat na oku neke nesretnice, koja je jučer možda i pročitala ovaj tekst.
Noćas je neki baja, bazdeći na rakiju, došao u gluho doba noći, izdegenečio djecu i prebio Boga u ženi, koja ih je pokušala obraniti.
Sutra će jedna žena, koja kasni s posla zbog javnog prijevoza i trči k'o sumanuta, dobiti šaku u oko i riječi *Kurvo, gdje si dosada, kasniš dvije i pol minute?“
Zna li autor teksta, zna li urednik koji je pustio ovaj tekst, kako će se osjećati pretučena žena koja skriva modrice noćašnjeg tuluma bolesnog nasilnika, kada pročita ovo.
Zna li autor ovoga teksta, kolike je nasilnike upravo amnestirao osude javnosti, ako ništa drugo?
Osudu javnosti je prebacio na tezu da tražimo krivce u nevjeri.
Nevjera i nasilje nemaju ama baš nikakve veze. Točka.
Ja ne želim zažmiriti, ne želim progutati ovaj tekst. Ne želim.
Ne želim zbog svih koji drhte i čekaju nasilnika da se vrati iz kafića.
Ne želim zbog uplašenih dječjih očiju koje to gledaju, noseći strah i rane cijeli život u sebi.
Ne želim zbog tisuću i jednog razloga kojeg mogu navesti, kao kontraargument ovom tekstu koji je pušten, ne u svrhu da izazove ovoliku količinu revolta u meni, već da popuni prazan prostor.
Praznina je ponekad puno pametnija, poštovana redakcijo Jutarnjeg hr.
Jer ne boli.
A mene boli.
Do svake pore postojanja.
Do svakog otiska šake bolesnog nasilnika na tuđem licu.
Nije moje, ali isto boli.
Ljiljana Zovko
(kada nekoga prozivaš, red je ne skrivati se iza pseudonima)