Piše: Zoran Janković
Dobro su se raspitali Anđini spin-doktori šta „pali“ u zemlji Krvi i Meda. Rečeno im je da je uspjeh zagarantovan ako u Sarajevu kažu da je „tvoja krava ubola moju kravu“ au Banjaluci da je „moja krava ubola tvoju kravu“; da će tako, sigurno, postići svoj cilj. Mi ćemo pjeniti i braniti svoje krava-stavove a protežirati njihove ciljeve: PRIČAĆEMO O FILMU.
„Ima samo jedna stvar gora od toga da se o Vama priča. A to je da se o Vama uopšte NE priča“ rekao je Oscar Wilde. Svojevremeno. Mislim da je to smislio baš u ono vrijeme kad je muškoj čeljadi počeo javno na obraz udarati. Uprkos tome većina današnjih PR stručnjaka (engl. public relations –PR, odnosi s javnošću, op. aut.) prihvatila je ovu njegovu misao kao aksiom u svome radu. Posebno njen drugi dio, u slobodnoj interpretaciji: „važno je da se o vama priča, ma šta se pričalo“!
Prvi rediteljski, što bi na zajedničkoj nam BiH televiziji kazali – „uradak“ svjetske ultra-mega-giga-carice Angeline Joli, tj. Anđeline-Anželine-Andželine Đoli-Džoli-Žoli „U zemlji krvi i meda“uskoro će, najaviše, biti prikazan u zemlji Krvi i Meda. Tj. kod nas. Ne, nisam pobrojao korežisere, sve ovo navedeno, na crnsko-gorsko-hrvatsko-srpsko-bošnjačko-bosanskom jeziku, kraće „po naški“ je – Anđa. Neka mi ova premršava i ko oputa usukana svjetska ultra (i sve ostalo) zvijezda oprosti što joj prevedoh ime na „naški jezik“ jer napatih i sebe i čitaoce. Ali i Anđa (tako ćemo je ovdje zvati, jednostavnije je) to je isto uradila Balkanu: prevela ga je. Naime, prije par dana negdje čuh/vidjeh/pročitah da je „Balkan“ riječ turskog porijekla i da, u prevodu na „naški jezik“ znači upravo „krv i med“. Ne znam da li je to tačno, turski mi poznat nije. On ne spada u grupu „naški jezik“ (ako se ne varam; ako nisam propustio neku lekciju, bio sam odsutan nekoliko dana).
Naime, velike pare su igri. Mislim, u vezi sa tim filmom. A oni se sa parama ne zajefrkavaju ko mi. Samo u nas firmi u vlasništvu stranaca odobravaju kredit parama dobijenim prodajom našeg „Telekoma“, dok nisu sigurni ni da li traže na zajam 20 milina KM ili isto toliko miliona evra, a niko pouzdano i ne zna koliko nam već duguje ta firma. Toga u stranaca nema. Jok! Oni i sa djecom praktikuju: „Čist račun, duga ljubav“! I u snimanje filma kreću da bi zaradili. Pare, bolan, da bi zaradili, kakvi te aplauzi snašli.
Zato iza filma stoji pomno razrađena strategija komuniciranja sa javnošću osmišljena od visprenih i dobro plaćenih PR-ovaca. I to najboljih. Strategija je, pretpostavljam, podijeljenja na komuniciranje sa ciljnim dijelovima javnosti (Sarajevo, Banjaluka, Beograd, Brisel, Njujork… naravno, potpuno aproksimativno nabrajam) i komuniciranje po fazama snimanja i prikazivanja filma.
Postići pretpremijernu euforiji najvažniji je dio njihovog posla. Primjećujem da to rade dosta, dosta kvalitetno. O filmu se užasno mnogo piše i priča u medijima, i van medija, raspravlja se po forumima, komentariše na ulicama… ako se ne varam kompletan „Zabranjeni forum“ moj kolega i drugar Saša Hršum posvetiće ovoj temi. To što se priča loše o filmu, odnosno što se raspravlja u negativnom kontekstu, njima (skoro da) ništa ne znači. Skoro! Važno je da se – priča, i cilj je postignut! Jer mnogo je teže postići pozitivnu nego negativnu „spiku“. Zato PR-ovci obilato koriste foru iskazanu u misli engleskog pisca sa početka teksta: VAŽNO JE DA SE PRIČA!
Važno je da se diže prašina. Što više prašine to bolji konj. Figurativno govorim, naravno. Kao argument da razmišljam u dobrom smjeru podsjetiću vas na euforiju (mislim da riječ nije prejaka) koja je vladala u Sarajevu još u fazi odlučivanja o lokaciji snimanja filma. Sjetite se samo koliko se ljudi koji su „brend“, pa makar samo u sarajevskim okvirima i u svojim strukama, tada oglasilo? I svi su u Sarajevu pričali negativno o filmu, čak prijetili subverzivnom djelatnošću, iako sumnjam da je i jedan odsto njih imalo prilike da pročita scenarij. Kao što se u Banjaluci, danas, priča negativno, a nula odsto ljudi vidjelo je film. Izuzev trejlera. Ako ne omaših u pisanju ove engleske riječi na „naški jezik“.
Dozirane su u javnost (dez)informacije kako je Anđa za ukidanje RS, Anđa je to demantovala, kolumnisti su obasipali paljbu po Radu Šerbedžiji i ostalim akterima filma, opravdano ili neopravdano, sasvim svejedno, pisalo se čak i da je prijećeno nekim od (srpskih) glumaca… Sadržaj svega, što se pisalo, pričalo i govorilo sa stanovišta PR-a, najmanje je bitan; cilj je postignut: PRIČALO SE O FILMU!
Mislim da će „Zabranjeni forum“ biti prekretnica, odnosno otvaranje pretposljednje faze strategije intrigiranja najšire be-ha javnosti Anđinih filmom. Sale je, još prije dvadesetak godina, dok je sam uređivao i vodio „Dječju radionicu“ na RTRS, bio skoro gotov profesionalac; danas je i varen i pečen TV novinar i urednik. Neću biti prorok ako pokušam predvidjeti da će urednik dovesti eminentne goste, a da će oni, redom, braniti film. Film će braniti, a Banjaluku će napadati. Film će braniti i prije gledanja, a napadaće ove što film napadaju prije gledanja. Većina će zanemariti da je i Sarajevo, sve donedavno, napadalo Anđin film; Anđin-san, prije i snimanja. Tek kad je Banjaluka zavapila kako je film antisrpski, Sarajevo je poskočilo i počelo da ga brani. Ko je Banjaluci dojavio da je film antisrpski, nije teško pogoditi: Anđini spin-doktori. I da ne zaboravim, pošto je urednik emisije profesionalac, mislim da će dovesti i nekog iz Banjaluke, tj. iz RS, da o filmu zbori. Ovaj/ovi će napadati film prije gledanja i napadati ove što ga brane prije gledanja.
Dobro su se raspitali Anđini spin-doktori šta „pali“ u zemlji Krvi i Meda. Rečeno im je da je uspjeh zagarantovan ako u Sarajevu kažu da je „tvoja krava ubola moju kravu“ au Banjaluci da je „moja krava ubola tvoju kravu“; da će tako, sigurno, postići svoj cilj. Mi ćemo pjeniti i braniti svoje krava-stavove a protežirati njihove ciljeve: PRIČAĆEMO O FILMU.
A poslije gledanja… e čak ni to ne zavisi od sadržaja filma, već upravo od medijske pripreme. Jer jedni će govoriti: „e, jesam li ja rekao da je film antisrpski“, drugi „rekoh li ja da nije antisrpski“, treći će zavapiti: „pa ovo je antibošnjački film, negiranje genocida i afirmacija genocidne tvorevine“, a ja, ja ću likovati jer sam anticipirao da ćemo se nastaviti svađati ko mala djeca i poslijepremijere. Pa i još kasnije.
Anđinim stručnjacima za odnose sa javnošću, onda, preostaje četvrta faza rada. Da oslušnu glas javnosti, tzv. feedback, da izvrše evaluaciju obavljenog posla, i da i spiku i sliku o filmu prenesu na neke druge, ciljne lokacije. Tamo gdje su dvije prve faze PR aktivnosti već realizovane. Njihove naredne Banjaluke i Sarajeva samo čekaju da dobiju svježi materijal za priču. Priču o filmu. Anđinom filmu. Ako ništa drugo ne uspiju intrigantno izmisliti PR-ovci će u javnost pustiti npr. fotografiju na kojoj se Anđa ljubi sa nekom ženom i svi će se zabaviti pričom o tome da li je Anđa ženoljupka (ne smijem da napišem „lezbijka“, čuo sam da je i ova riječ inkriminisana i da sad ima neka nova, duga i druga definicija), raspravljaće šta li sad radi jadni Bred, da li je u carstvu kralja Onana ili se tješi sa nekom… A ako i to ne upali Anđa će se, nekoliko dana prije premijere, pojaviti negdje u providnoj haljini i vešu boje kože, a mediji će danima da raspredaju da li je imala (da prostite) gaćice ili nije… i tako dalje i tome slično.
Pa i to što moja minornost skarabudži ovih par redaka kakvog-takvog teksta, što me, da oprostite na izrazu „navukoše“ da pišem o filmu koji niti sam gledao niti sam mu čitao scenarij, dokaz je da se Anđini PR-ovci uspjeli:O FILMU SE PRIČA.
Skidam kapu kolegama, jer se i sam bavim odnosima s javnošću. Odlično odrađeno. Iskoristili su sve naše mane (Bogami i mahane) i upregnuli ih u svoju korist. Po hiljaditi put „uzeli“ su nas na istu foru. Ko posljednje levate.
Strategija „nek komšiji crkne krava“ odavno je kod nas prešla u fazu „neka i meni crkne krava; jer komšija ima malo dijete, pa će doći da traži od mene mlijeka“ nam je mnogo predvidiva i primitivna. A ne zna se šta je gore, prvo ili drugo. I zgodna je za manipulisanje nama, to sam zaboravio da kažem. Lako nas je „pročitati“, kao malu djecu. Ako ne i lakše. I prelako je manipulisati nama.