Šta napisati, a šta već nije napisano i opisano sa svih nacionalnih strana? Šta je to što odbija Srbe sa zapadne strane Drine od Bosne i Hercegovine kao svoje zemlje na koju polažu istorijsko pravo kao i druga dva naroda? Kad smo to izgubili vezu sa ljiljanom, koji su naši vladari nosili ponosno na barjacima na Kosovo polju, dok Srbija i danas i izgubili divan dio naše tradicije i prepustili ga drugima.
Kako narod koji je u dva svijetska rata bio na strani saveznika, pravde i pobjede, danas živi rascjepkan po teritorijama bez zajedničkog glavnog grada? Dok su sa prostora Hrvatske i Kosova dovedeni u stanje najbrojnije manjine. Uzroke ovakvog stanja, ne treba tražiti u zadnjim dešavanjima 90-tih godina nego još od kraja Prvog svijetskog rata, naime do tada Kraljevina Srbija je vodila državotvornu politiku šireći teritoriju i oslobađajući okolne zemlje sa srpskom većinom. Na ime žrtve koju je podnijela saveznici su ponudili stvaranje unutarne srpske države, u koju bi ušla i sadašnja Bosna i Hercegovina i dobar dio Hrvatske iz zadnjeg rata poznat kao Republika Srpska Krajina. Odbijanjem te ponude zarad stvaranja nadnacionalne države i jedinstvene jugoslovenske nacije izgubljena je prilika za objedinjavanjem čitavog srpskog nacionalnog korpusa, a Srbi van matice dovedeni u stanje manjine.
Pad broja stanovništva do danas je konstanta, uzrokovana slabim prirodnim prirastom, ali i u značajnoj mjeri zločinima počinjenim nad srbima u dva velika sukoba, klasičan primjer NDH-a. Ali i iseljavanjem radno i reproduktivno sposobnog djela stanovništva. Događaji iz 90-tih godina kada je i Bosna i Hercegovina stekla nezavisnost su samo podsjetnik na propuštene šanse ujedinjena ali i strahote kada si manjina. Ustavom SR BiH je bilo zagarantovano pravo da se sve odluke donose koncenzusom bez mogućnosti preglašavanja jednog naroda, što se dogodilo srbima i u Hrvatskoj, BiH, Crnoj Gori i zadnje Kosovu. Znajući iz istorije šta nezavisnosti nose, a u BiH takva nezavisnost je najavljena ubistvom srpskog svata u Sarajevu, iz prostog razloga kako su mediji opisali “provocirao trobojokom”, dešavanjima koja su se desila poslije do Dejtona u tome treba tražiti uzrok.
Kad postaneš manjina u svojoj državi prvo te kulturološki ubijaju, forsirajući da nešto tuđe prihvatiš kao svoj indentitet, da se odrekneš svog naslijeđa iz raznih razloga a najvećeg da drugom obogatiš nepostojeću istoriju. Davno sam negdje pročitao da je 70% gruntovno zemlje BiH upisano kao vlasništvo Srba, pa i to treba da služi kao podatak čija je to zemlja đedovina.
Zbog toga nezavisnost strana srbima, zbog slobodno reći istinske slobodarke želje da donesu slobodu svim okupiranim južnoslovenskim narodima, koji su ih iskoristili u svoje državotvorne ciljeve dok su oni ostajali manjina i van svoje države. Doneseš nezavisnost, i postanu nezavisni a ti srbine ćuti i trpi, prihvati svoju novu domovinu, jer to je demokratija da ćutiš i budeš ponizan. Samo na jedno niko nije računao, da su Srbi 345 godina čekali nezavisnost da obnove svoju državnost od osmanske okupacije, i da je njima taj pojam najbliži i najsvetiji.
U tome je prkos srpski, a inat jednostranim proglašenjima nezavisnosti.