Početkom 80-ih u jednoj osnovnoj školi u Novom Sarajevu učiteljica Zora je slovila sa strogu učiteljicu. Sjećam se da je bila sitnog rasta, prosijede kose, i govorili su da je to bila posljednja generacija učenika koju će učiti pisati, čitati, računati itd.
Zora je bila učiteljica mog starijeg brata u ta prva tri razreda. Bili smo u istoj smjeni,a to znači da smo išli do škole skupa, bar u jutarnjim satima. I tako se sjećam te učiteljice, Lomigorić.
Unazad nekoliko godina brat mi priča da je Andrej Nikolaidis išao sa njim u razred. U te tri godine, sjeća se da su išli i na onih deset dana u prirodi u Lozicama. A učiteljica Zora je izdvajala Andreja oslovljavajući ga pametnicom, ali i riječima da će ‘daleko dogurati.’
Drugi dan Bookstana – Internacionalnog festivala književnosti Sarajevo na programu je bila Savremena književnost Crne Gore, gosti učesnici: Ethem Mandić, Milorad Popović i Andrej Nikolaidis.
Pitam brata, šta misliš da odemo do Likovne akademije, biće Andrej?! ‘Volio bih,'odgovori. I tamo nešto prije tri sata Samir, Mirela i ja nađosmo se na Likovnoj akademiji gdje se održavala ta sesija.
Međutim, on ne može ostati do kraja, jer treba ‘pokupiti’ suprugu poslije posla, ali eto vidjeće da bude bar prvih sat vremena. Zauzimam tri stolice u drugom redu, a brat i sestra su ostali u holu da kupe ‘Odlaganje.Parezije.’ Uspjeli su tek rezervirati knjigu, jer hostese nisu imale vratiti kusur.
On se kratko pozdravio sa Andrejom, podsjećajući ga na te školske dane od prije trideset i kusur godina.
Dva sata kasnije, kako se već približavao i kraj ove sesije, a neka čitateljica Nikolaidisovih djela redala pitanja,između ostaloga i koje spisateljice čita, i Andrejevog zamišljenog traženja po glavi da izdvoji neko ime i prezime (kojeg nije bilo), oglasi se bratov mobitel koji je iz nekog razloga ostao uključen. Sinkronizirano ustajemo nas troje, i kao da smo dali zeleno svjetlo za kraj diskusije. Bar se tako doimalo.
U žurbi uzimam ‘Odlaganje.Parezije’ i zamolim za potpis Nikolaidisa. Osim potpisa, te 2016. godine, Andrej napisa i ‘Prijatelju!’
Hvala Andrej za posvetu prijatelju!
A nas troje ćemo sada igrati plisa ko će prvi početi čitati knjigu.
‘Odlaganje. Parezija’ nije knjiga o pareziji, nego o odlaganju. Parezija je, međutim, dobar hook, riječ koja bi mogla zainteresirati čitatelja. To je slobodan, istinit govor. Ali ne bilo kakav istinit govor. Parezija nije pedagoška metoda, iako podrazumijeva i odnos u kojem učitelj učenika uči istinitom. Ali takođe podrazumijeva da učenik učitelju kaže istinu, ono zbiljsko, o sebi. (iz intervjua za Novi list, 22. decembar 2012.)
Foto: klix