Obicno se ovdje sisam u frizerskim salonima. Nemam naviku sisati se u americkim brijacnicama. Cini mi se da su frizeri u brijacnicama bolje zanatlije od onih po salonima, ali se u ovdasnjim brijacnicama ne osjecam dobrodoslo. Na ulazu ili negdje na zidu obicno je americka zastava. Ne volim zidni patriotizam bilo koje boje. Na zidovima zastavice, fotografije, posteri bejzbol timova I timova americkog fudbala. Sportovi u kojima se nisam nasao I na kojima se lome mnogi pokusaji neobaveznih razgovora sa lokalnim stanovnistvom. Sportovi koji me apsolutno ne interesuju I kazuju mi da ovdje nisam kod kuce. Na stolovima casopisi o lovu I oruzju. Oruzje mrzim, lov mi se gadi. Tipicna americka brijacnica je bastion populistickog macoizma; tu bijeli americki muskarci ispravne religije I ispravnog porijekla perpetuiraju mitove o sopstvenoj nadmoci nad onim drugima I strahove zbog ugrozenosti od tih drugih. Dobro je da ovo nije jedina Amerika. Amerika ima puno i neke od njih iskreno volim.
Elem, danas odoh na sisanje u obliznju brijacnicu jer vec neko vrijeme nisam zadovoljan uslugom u frizerskom salonu u kojem se inace sisam. Unutrasnjost upravo kakvom je maloprije opisah; na zidu zastava najdemokratskije zemlje na svijetu, zastave najboljih timova koji igraju najbolje sportove na svijetu. Sve je ovdje u superlativima. Na tv kanal Fox, mocna propagandna masina, gebelsovska ispostava konzervativaca. Vjerovatno jedini tv kanal koji se osim sportskih kanala ovdje gleda. Okolo nasumicno razbacani sportski i lovacki casopisi i oni sa cijih naslovnica prijete mitraljezi koje stiti drugi amandman americkog ustava. I naravno, jos jedna patriorska ikona na zidu – nostalgicna reklama za bljutavi Badvajzer. Brico me pozva da sjedem u stolicu. U susjednoj njegov kolega sisa starijeg gospodina. Razgovor je zapeo na minut-dva, dok sam se ja smjestio, a onda nastavio – o tome kako su Obama, Hilari i svi oko nje lopovi koje treba strpati u zatvor, kako zenama ne treba dati ni pravo glasa, a kamoli da se kandiduju za predsjednika, kako ce Amerika ukoliko ne pobijedi Tramp postati korumpirana poput Evrope, kako bi Tramp pobijedio da izbori nisu namjesteni… Nisam ostao dovoljno dugo da cujem ostatak uobicajene matrice, o imigrantima iz nepozeljnih zemalja koji zagadjuju Ameriku, o muslimanima kojima treba zabraniti ulazak u zemlju, o crncima, o Meksikancima… Uglavnom, tirada satkana od teorija zavjere, rasizma, mizoginije, mracna i nakaradna paleta ksenofobije. Nije ni Hilari idealan predsjednik, ali barem mislim da znam kakvim ce putem ici, drzace se neke srednje stranacke linije. Ma iskreno, i ne interesuje me makropolitika, bitniji su mi medjuljudski odnosi na nekom opipljivom nivou, a oni su se ovim izborima vratili par dekada unazad, kada je bilo legitimno mrziti drugacije.
Jedva sam cekao da zavrsi sisanje I da izadjem iz te smrdljive pecine. Razmisljao sam kako ce brico reagovati kada vidi ime na mojoj kreditnoj kartici (ostao sam uskracen za to iskustvo jer primaju samo kes). Znali su vjerovatno da sam stranac, osjetili su naglasak koji ne mogu sakriti sve I da hocu I moju nevoljkost da se ukljucim u razgovor. Osjecao sam grc u nogama i mucninu, osjecao sam gadjenje. Osjecao sam se kao u Bosanskom Novom devedeset druge. Osjecao sam da ovdje nisam pozeljan, da ovdje vise ne pripadam. Srecom, ovo je bio samo kratak, povrsan izlet u trampovsku paradigmu. Trudim se ostati daleko od ovakvih sredina, ali pitam se koliko cu jos dugo moci. Ako Tramp I ne pobijedi na izborima, a vjerujem da nece, Pandorina je kutija otvorena. Sve je vise mrznje I straha u americkoj svakodnevici. Ako pobijedi, strah me je novog Hitlera. I Adolf je bio klovn, a iza sebe je ostavio milione mrtvih.