<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

To se mene ne tiče, ja sam intelektualac!

19. januar 2010, 12:00

Slušah, gledah, ali i čitah ovih dana kao se u Srbiji zapodjenula rasprava oko peticije intelektualaca u kojoj se zahtjeva referendum po pitanju ulazka Srbije u NATO. No, ne želim ovdje o tome govoriti, nešto drugo je privuklo moju pažnju, a to je cifra od dvije stotine intelektualaca, potpisnika peticije. Kad sam pogledao spisak potpisnika, vidio sam ima tu ozbiljnih autoriteta, pa mogu slobodno reći intelektualne elite. To me je nagnalo da se zapitam ima li Republika Srpska intelektualnu elitu?

Kad  govorim o intelektualcima, a pogotovo o intelektualnoj eliti, ne mislim na ljude koji su završili fakultet i svojim daljim radom u oblasti nauke stekli uzvišena akademska zvanja, mislim prije svega na intelektualce koji su svojim radom stekli autoritet u društvu, na ljude koji svoj naučni autoritet koriste da bi istakli društvene probleme i ponudili obrazac za njihovo rješavanje, a u Republici Srpskoj takvih problema ima na pretek.

U pokušaju da nekako odgovorim na ovo pitanje prva misao koja mi se javila bila je vezana za Akademiju nauka i umjetnosti Republike Srpske (ANURS). Pomislih, ako ima intelektualne elite kod nas onda bi njeno jezgro morali biti ljudi okupljeni u Akademiji. E tu sad  tek nastade problem. Ko su članovi Akademije nauka i umjetnosti Republike Srpske, zapitah se i ostadoh zaprepašten svojom neinformisanošću?! Istina, za dvojicu članova sam znao od ranije. Za jednoga, i to predsjenika akademije, sam saznao sticajem okolnosti, jer je ujedno i predsjednik Republike Srpske. Da, riječ je o Rajku Kuzmanoviću. Za drugoga, prof. R. Mihaljčića, sam saznao opet tako sticajem okolnosti, jer bio mi je profesor na fakultetu. Što se tiče ostalih, a ima ih trideset pet (provjerio sam na google-u), za neke sam doduše čuo ali nisam znao da su članovi Akademije, dok za druge uopšte ne znam ko su.

S obzirom na to da sam sa radom profesora Mihaljčića najbolje upoznat, mogu iznjeti lično mišljenje da se radi o izuizenom naučniku, i što je možda još važnije izvanrednom profesoru! E pa ako su ostali članovi Akademije makar približno istog kvaliteta, onda moram reći da Aademija bar na polju nauke opravdava svoje ime. Međutim, ono što mene brine nije vezano za zadatke koje  ANURS ima na naučnom polju, mene brine nedostatak zainteresovanosti za probleme koja potresaju ovo naše društvo. Zašto Akademija ćuti? Zašto se ponaša kao da se ti problemi nje ne tiču, kao da je riječ u nekakvom naučnom eksperimentu u kome akademici sa strane gledaju kako se društvena zajednica ponaša u kriznim situacijama?

Ne želim zvučati zlobno, naravno uvjeren sam ja da su intelektualci svjesni problema i turobne realnosti koja ih okružuje. Međutim, oni o tim problemima progovaraju tek onako u okviru nekih kafanskih priča. Ponašaju se više kao članovi nekog kružoka a ne članovi ozbiljne prvenstveno društvene institucije. Naši intelektualci još žive u vremenu SFRJ, što se najbolje vidi po provincijalnim manirima koje su zadržali. Umjeso da se bave problemima koji potresaju društvo u kome žive, oni su oči uprli u Beograd i iščekuju kad će članovi Srpsake akademija nauka i umjetnosti (SANU) potpisati kakvu peticiju ili kritikovati tamošnje društvene probleme. A SANU za probleme koji potresaju Republiku Srpsku ne haje mnogo, već se okrenula problemima u Srbiji, kako i dolikuje.

Kad kažem probleme ne mislim na probleme koji se tiču odbrane nacionalnih interesa. O tim problemima ovdje i ne govorim, o tim problemima svaki dan slušamo, po tom pitanju se ne busaju u prsa samo političari, nego i pozamašan dio „običnog puka“! Ovdje se ja pitam kao se bar  intelektualci, a ponajprije Akademija nauka i umjetnosti Republike Srpske, ni jednom pažnje vrijednom izjavom, ni jednim gestom ne osvrne na probleme, koji ako se nešto ne preduzme u bližoj budućnosti prijete da dovedu do ozbiljnih socijalnih nemira i urušavanja društvenog i političkog sistema iznutra?!

I zato poslije svega nisam sigutran da u Republici Srpskoj ima intelektualne elite, dakle ljudi čiji autoritet koji izlazi izvan okvira naučne zajednice i okvira onog utopijskog mjesta, koje neki još zovu i studentski kampus!