Kao što svi znamo, u Bosni i Hercegovini postoje tri službena jezika, odnosno svaki od tri konstitutivna naroda koriste svoj jezik te djeca u školi uče jezik koji su naučila od svojih obitelji. Ako su to tri različita jezika onda se pretpostavlja da se ljudi koji pričaju tim jezicima ne razumiju, ili se bar ne razumiju u mjeri u kojoj bi mogli uspostaviti kvalitetnu komunikaciju. Znači djeca bošnjačke, srpske i hrvatske nacionalnosti u školama uče svoj književni jezik i sve ostale predmete na jeziku koji razumiju. Jer ne bi bilo u redu da im netko drugi nameče svoj jezik i pokuša ih nasilno asimilirati. Oni uče svoju povijest, svoju geografiju, svoju književnost, ne samo na različitim jezicima nego čak imaju i različitu povijest, geografiju i književnost. Oni su toliko različiti da sam bog zna kako su se uopće našli zajedno na tom geografskom prostoru i na koncu kako toliko različiti narodi mogu uopće živjeti u istoj državi.
Naime (neke povijesne knjige kažu), da su Hrvati došli iz Bijele Hrvatske (a možda i iz Irana), a Srbi iz Bele Srbije. Najzanimljivije je to da su slučajno došli u istom stoljeću, iz ne tako puno međusobno udaljenih geografskih područja (iako se ni dandanas ne može sa sigurnošću utvrditi gdje se odakle točno su došli Srbi, a odakle Hrvati, odnosno gdje je točno Bijela Hrvatska, a gdje Bela Srbija), te da Bela i Bijela ima isto značenje (za one koji ne poznaju oba jezika). Postoji više verzija o porijeklu Bošnjaka (možda su Slaveni, a u novije vrijeme se spominje da su ilirskog porijekla, a i Hrvati su do ne tako davno mislili da su porijeklom Iliri, tako da se najpoznatiji hrvatski nacionalni pokret zvao Ilirski pokret), ali se sa sigurnošću može reći da su dolaskom Turaka prihvatili Islam. Pošto prilikom dolaska Turaka na ovim teritorijima nisu obitavali samo Bošnjaci logično bi bilo zaključiti da su neki od pripadnika drugih naroda isto prihvatili Islam. A isto tako je vrlo vjerojatno da je u proteklim stoljećima došlo do miješanja različitih naroda (pošto toliko dugo žive zajedno), pa tako danas postoje ljudi koji imaju krvi pripadnika dva ili čak tri konstitutivna naroda u BiH. Ali nema veze, ljudi vole biti to što jesu, a ne nekakvi Ustaše, Četnici ili Balije.
Na kraju se možemo zapitati: Tko su uopće ljudi koji žive u Bosni i Hercegovini? Jesu li to Srbi, Hrvati i Bošnjaci – koji pričaju različitim jezicima, drugačijeg su porijekla i imaju različitu kulturu (uglavnom “totalno drukčiji od drugih”) ili su to punopravni građani Bosne i Hercegovine, pripadnici tri naroda i nacionalnih manjina, najčešće katolici, pravoslavci i muslimani koji pričaju jezikom koji međusobno razumiju, te stoljećima žive na zajedničkom teritoriju.
