prije par minuta
u naselju snova
noć se prelomila na pola
ja u psećoj pratnji šetam
gegam se kao patka
lijeno lelujam
pa po zraku letim
lebdim nad gradom
očima vlažnim od čežnje
otvaram prozore stanova
zastore razvlačim
virim
i džaba se trudim
dok tumaram pogledom
ništa ne vidim
ne predajem se
očima kopam lica zgrada
tražim svjetlo
neko meko
toplo mjesto
nalik na gnijezdo
paperjasto
da sletim
da se konačno smjestim
svjetlosti nema
ljudi niotkud
…
razmišljam
ovaj grad noću na grad ne liči
obrisi smo skandalozne konstrukcije
jedra iznošenih majica i gaća bezvoljno vise
nismo mi grad
mi smo ukleta lađa
ne idemo nigdje
plutamo, a trebali bi tonuti
dišemo, a ne postojimo
mi smo ružan san
noćna smo mora očevidaca
vojnika međunarodnih bataljona
CNN-a
UNPROFORA
u ovome gradu ti nikada ne znaš
što se sljedeće zbiva
i zbilja
grad smo iznenađenja
utvara lađe nestaje i nisam više sam
iznad moje glave
škripi baglama
prozorsko krilo se pomjera
neko je tu
živ i budan
eno ga
jupi
na devetom spratu svjetlo se pali
vidim siluetu
nije on,
ona
na prozoru stoji
ona se pretvara da me nema
da me nije vidjela
no ipak
popravlja frizuru
u kutu joj se osmijeh rađa dok u cigareti uživa
dim plavi se diže
pretvara se da u nebo gleda
da nebesku kapu kroji
zvijezde broji
E moja Galilea, Galilea,
ja se prevariti ne dam
znaš i sama da me znatiželja trga
da pogodim šta misliš
kako živiš
šta mrziš i čemu se diviš
ali uzalud mi briga
zamišljam…
kakvim li me ti sa visine vidiš
a onda shvatih
Eureka!
lupih se po čelu i samom sebi u brk skresah
čemu sva ta drama
šuplja priča
patetika
ako nijedan odgovor ne smatram dobrim
ili se tvog odgovora jednostavno bojim
pas zateže vrv
vraća me k sebi
asfalt njuška
glavom lijevo-desno mlati
čita tuđe tragove
mjeri
zbraja
oduzima
množi i djeli
čitam i ja
…
evo tu imamo malo sadržaja utrobe pijanca
pa mrlju od jutrošnje tuče klinaca
i kredom je nacrtana školica
zgnječena cipela broj 37
da li da kažem cipelica
pa na deblu uzorak urina
razumije se
psa
i jedan nesretni uložak
teško ranjen izdiše
slomljenih krila
moj dobri Titus
razočaran pročitanim
gleda prema meni
traži moje suhe oči
da pita kamo ćemo
da li ostajemo
ili
odlazimo
uzvraćam pogled
i nepoznatim glasom prekidoh tišinu
dosta je bilo Tituse
hajdemo kući
vidjeli smo dovoljno
mirno ćemo zaspati
ti si svoje u parku završio
a ja ću doma svoje obaviti