Zagrizli smo krv umjesto istine
zato bolovi odjekuju u hermetičkoj kutiji
raskomadanih srca .
I zato lomljenim kostima davnog spokoja
kopamo moždane vijuge izgubljenog uma.
Čvrsta vjerovanja i odluke su zgaženi
poput iluzija.
Nisu nas slomila upozorenja vremenskih parametara
ni žalovanja prijatelja koji nemaju završetke nervi
na ulazu u srce.
Slomili su nas neparni koraci ni jednog plesnog ritma
za žurke svih vremena bosonogih ljubavi
kojima smo na dlanovima pokušavali
odigrati kazačok…
i sagorjeli u vatrama tuđih ljubomora .
Ja sam volio tu gorčinu male doze muškosti
U tvojoj nepromišljenosti poginuća odbrane
I divio sam se tvojoj domišljatosti
da me uvjek vratiš na put ponosa !
Bila si ponekad malo negutljiva ,
malo opora kao crno vino
ali neodoljivo poželjna za sve umore svijeta.
Bila si sud i porota ! Svjedok moje ljubavi…
Svjedok tvojih vjerovanja !
Gutač plamena u predstavi prolalznosti .
Vadila si otrovne čavle iz rastopljenih tabana
Da se nastavi put ka svjetlosti .
I bila si melem hajdučke trave
za junake i kukavice.
Bjelih obraza,rumene krvi !
Molila si me da ljubav,
(u koju nisi sumnjala), zamjenem za poštovanje
I da od muške sujete ispredem konac
kojim ćeš mi isplesti nakitnjak
Smatrajaući ,opravdano,da u hladnim godinama
koje dolaze
Prostata vredi više od ponosa.
I da se to čuva u paketu
Koji sujeta može samo da nagrize.
Pišem ti ovo priznanje,umjesto obećane pjesme
Koje nikada ne može biti ekvivalent razumu
Niti poravnanje za kormilarenje našom ljubavi
Koju si držala na svojim grudima
među ledenim santama najtamnijih dana
Kada je u neviđenom brodolomu
Potonuo Titanik sa dva putnika
Sa dva slijepa putnika .