Koliko i DA LI sam uopšte svjesna da je ljubav nikakav čovjek, samo ponekad, opijen alkoholom, pomalo interesantan, zamalo blag, ali skoro uvijek destruktivan?
Znam li da sam zanesena, zauzeta, obuzeta, opterećena, zbunjena, nestalna, slaba, involvirana u sve što mi je bilo nepoznato, ne svojom voljom, nikako svojom voljom?
Znam li da prelazim preko onog što sam nekad, puna sebe, puna prkosa, neukaljana ničim što se ljubavlju zove, glasno, bučno i histerično nazivala ponosom?
Je li svi izgubimo svoje Ja, svoje Ja, namjerno napisano velikim slovom, zamislite ironični glas, stisnute zube i cinični osmijeh, podrugljivo šaputajući sebi na uvo – pametnice..
Ko je ko ti, pametnice?