<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Tebi...Maki moja

Sve moje misli,tuge i zelje...Samo tebi, tvojoj sreci,tvom osmehu, andjele moj...

18. oktobar 2019, 12:00

Tebi...

Pricah mnogo, pisah jos vise, a da te ni ne pitah da li ti to odgovara.
Prosto si me pustila da tvoju i moju tugu nosim kako ja zelim, umem i hocu. Bez pogovora, prigovora, zamerki. Ponekad pomislim da sam nesrecnija ja ,nego ti, jer ti si prosto isuvise divna, da bi umela da kudis, kukas, jadikujes. Sva dragost ovog sveta, sakrivena je u tvom pogledu. Komentarisu te, analiziraju, pricaju o tebi kao da nisi tu, neprimecuju, sazaljevaju, kude, ogovaraju, pregledaju...i opet si milosna, neiskvarena i cistog srca. Razlika je samo u iskri u ivicama tvojih lepih okica, kada vidis nekoga ko zasluzuje tvoju ljubav...druge razlike nema, ko te ne poznaje i ne vidi je! I uvek, bas uvek ustanes sa osmehom, oprastas ljudsku zlobu i glupost i trpis mene ovako zahtevnu i vecitu "aktivistkinju"tvojih nekih samo meni znanih prava! Docekas me i ispratis istom ljubavlju i kada te ljubim i kada kudim. Milosnice moja podarena...I sramota me je, jer ista sam kao i svi, koje kad tuga ujede, tesko prebole, sramota me je jer toliko si posebna da ne znam da li te zasluzujem, da li cu ikada nauciti ono sa cim si se ti vec ocigledno rodila...
Valjda cu jednom shvatiti, pomiriti se...ali odustati od tebe, sebe, nas...necu nikada! I ispricacu jos hiljadu jadikovki, napisati sto i jednu pricu, zavrsiti tako dugo pisanu knjigu i posetiti svaku svetinju kojoj pripadas svakim delom srca svoga, dok se molim da mi oprostis ako sam nesto, nekad ili mozda sve pogresno radila. Mozda...ali vodjena majcinskom ljubavlju koja brka sve moguce logike i zanemaruje sve pravilnosti, nepravilnih zivotnih puteva! Tvoja sam to je sigurno, i nagrada i kazna i ne umem drugacije, iako sam toliko puta pokusavala, da bi postedela nama drage ljude, ali ne ide- verovatno sam"nakrivo nasadjena". Ali ti to vec znas i ipak mi dajes najveca krila sa najlepsim ukrasima, ne sputavajuci me cak i onda kada bi htela samo malo mira...
Ne znam da li se pravdam tebi ili sebi...ali, moja potreba si ti, tvoja toplina bez koje ne mogu ni trenutka i milost koju nemilosrdno cuvam,  jer ne postoji nesto cega se bojim vise nego da ti to oduzmu...
Zato tebi mila moja...jer, samo s tobom ja postojim...

Dubravka Bakoč Vujinović
17.10.2019.
Trebinje