Reklama kao metoda putem koje se želi nametnuti određeni proizvod postala je toliko zarazna, da je koristi sve više kompanija, radnji i onih koji imaju mogućnost da je sebi priušte.
Dosadne su, brate. Naiđe neka zanimljiva emisija, film, serija ili nešto drugo čime se već troši slobodno vrijeme (na TV), kad ono – BUM REKLAMA, taman kad je najzanimljivije. Ali oni čije su reklame, znaju zašto to baš tada rade. Ciljaju u najveću gledanost. Bože svašta, kao da će svi odmah kupiti taj reklamirani proizvod. Smatraju sigurno da vrijedi pokušati. Ma, nije to samo pokušaj, to je prisila Bog te, tačno ljudi prisiljavaju da gledaš i da kupiš “to nešto”, i kažeš im: “‘Aj, sjašite, evo kupio/la sam”. Doduše, onaj koji se zezne i kupi “to nešto” (da ne kažem drugačije), uoči da i nije to tako bajno kako su predstavili. To je nekako i normalno. Jer, ono što se se toliko nameće, ne može toliko da valja. Kvalitet se sam poznaje te njegovo nametanje nije potrebno.
Čovjek se tačno “izbije” gledajući ih non – stop (prelaženjem sa jednog‘ na drugi kanal). Da ima posla, bilo bi manje iznerviranih (znam, vjerovatno smaram sa standardom zemlje, ali to je nezaobilazno pitanje u mojim blogovima). Postadoše one, bogami, dobar biznis. Nešto se kod nas ne iskazuju cifre, ali znam da u Srbiji sekunda reklame košta 165 eura. Vau! Na TV HAPPY – 4 eura. Pa dobro, manja je i gledanost. Bez obzira, skupe. Za one koji se reklamiraju to i nije neki problem. Dobro, logično da bi bilo bolje da su jeftinije ali da je toliko strašno ne bi se ni reklamirali. Veći je problem što su DOSADNE. Oni koji nameću svoje proizvode, znaju to, ali to im i jeste cilj.
Mislim da baš ta “nasilna” reklama govori o tom proizvodu. Jer, da je proizvod toliko prodavan, ne bi se baš toliko reklamirao, nije to potrebno ako je profit zbog prodavanja istog zadovoljavajući.
Znam, naivniji će uvijek kupovati reklamne proizvode, jer su to VIDJELI NA REKLAMI, ne razmislivši da li novac za taj proizvod vrijedi i dati.
Dobra je reklama koja nije smarajuća, znači ona koja da do znanja (na primjer Milka čokolade) ali ne ubija kao druge. Nije to stvarno što se radi o ČOKOLADI, nego, ne ubija, a kvalitet proizvoda je stvarno dobar.
Listam kanale i pomislih da se život ljudi kroz reklame nekako svodi na: ZDRAV KO HERBICO, ODLAZAK U MOJU APOTEKU, KUPOVINU AFRIČKE ŠLJIVE i na primjer TETU VIOLETU, ČUDO JEDNO, a sve im se lakše briše uz PERFEX!
Navela sam proizvode, za koje ne kažem da ništa ne valjaju, ali ima i boljih (nisu idealni). Jedno je sigurno – “UBIŠE ME U MOZAK”- što imam običaj reći.
*za konkurs