U Republici Srpskoj se u poslednje vrijeme vodi polemika oko načina naplaćivanja TRV pretplate u budućnosti (čim počne polemika oko plaćanja za njom ide i priča o povećanju cijena).Trenutno naplata se vrši uz račun za fiksnu telefoniju ali to izgleda nije dovoljno efikasno. Prvobitna ideja koju je razmatrala komisija za saobraćaj i komunikacije je bila da naplata RTV takse u budućnosti bude u vidu poreza koji će se odbijati od plate za sve zaposlene i prijavljene radnike, ali je na kraju ipak odlučeno da se RTV pretplata plaća uz račun za struju
Naš narod je naučio da struju plaća onoliko koliko može, a ne koliko je mjesečno zaduženje, pa se pitam da li će zaduženje za RTV pretplatu ulaziti u obračun mjesečnog kamatnog zaduženja za struju. Naravno ovaj prijedlog još treba da usvoje i oba parlamentarna doma.
Svaka TV stanica ima svoju programsku šemu koja bi trebala biti posebna, a opet sa rastom broja TV stanica kao da gledamo jedan isti program na različitim frekvencijama. Nekada se desi da jedan film u toku dana bude na tri različita TV programa prikazan, ako je repeticija majka znanja do sada smo svi napamet naučili sve filmove i serije koji su u arhivi RTV stanica na teritoriji BiH, Srbije i Hrvatske. Naučili smo dovoljno španskog a bogami i portugalskog jezika. Uvidjeli smo koliko su nam Turci kao narod bliska populacija, nekako kao da potiču sa našeg govornog područja ili mi sa njihovog, ko bi to znao toliko je puta do sada istorija bila historija i obratno da je običnom smrtniku teško propratiti sve korekcije koje su vremenom nastajale. Sve je isto osim informativnog programa, na njemu je opet toliko kontradiktornih informacija o jednom istom događaju kao da je u pitanju više različitih dešavanja. Vremenom su čak počeli da izvještavaju o različitim vremenskim prilikama na jednom geografskom području. Izborni program je opet toliko jaka mašinerija da kada krene sa ispiranjem mozgova i onoj većini koja stalno ponavlja da više nikada neče glasati usadi potrebu da izađe na izbore, jer gledanjem TV programa shvate da nemaju druge opcije i da njihova egzistencija zavisi od toga. A da i sport je tu, tu smo najjači i skoro uvijek navijamo za one koji nisu iz naše zemlje ne zato što nemamo kvalitetne sportiste već nekako tako nam lakše ili možda bliskije. Navijamo za Hrvate, Srbijance nekad i Bosance naravno ne svi neki radije navijaju za Nigeriju, Iran, Argentinu. Obrazovne emisije su svedene na minimum jer kome treba obrazovanje kad imamo pjesme. Sve ovo bi neko trebao da gleda a bogami i da plati bez obzira na kvalitet programa.Naravno svjesni smo da se još nismo „opasuljili“ ni od onog poreza za solidarnost koji je uveden nakon poplava i tako zaboravljen i dalje se naplaćuje i usmjerava u ko zna koje svrhe.
U jednoj radio emisiji na ovu temu žena reče da je sve preko dvije konvertibilne marke previše za plaćanje RTV pretplate, izgleda da nije uzela u obzir potrebe zaposlenih na nacionalnim televizijama.
Zakonske odredbe i zakoni su tu da se sprovode, samo mnogo je lakše sprovoditi zakone o naplati taksi, kazni , sudskim izvršenjima nego sprovesti zakon ili zakonske odredbe o zaštiti okoliša, naplati odštete, povratu uloženih sredstava i slično.
I na kraju ako ne uviđamo da nam ovaj način naplate RTV takse ustvari pomaže da kao društvo ojačamo, budemo obrazovaniji informisaniji imamo veći stepen opšte kulture onda nama kao društvu zaista nema pomoči.