Prvih deset junskih dana u svijetu su obilježili teroristički napad u Londonu, diplomatska kriza u Zaljevu i izloacija Katara, a kod nas, nacionalističke priredbe i flash mobovi u Mostaru te otvaranje spomenika s tri prsta kod Zvornika gdje su 1995. strijeljane stotine Srebreničana.
U ovo vruće vrijeme valjalo bi se prisjetiti Vladimira Dedijera jugoslavenskog historičara i diplomate.
U intervjuu sa Slobodanom Kljakićem iz 1989. godine, Vladimir Dedijer kao da je intuitivno osjetio predstojeće događaje na Balkanu, ali i predvidio ono što se dešava i danas na globalno političkom planu.
„Pred nama su novi sukobi, bune, ratovi i revolucije. Velike sile će nemilosrdno nastojati da zadovolje svoje imperijalne apetite i da ostvare dominaciju. Gladne su teritorija, sirovina i jeftine radne snage, pogotovo na evropskom istoku, u Aziji i na svjetskom jugu. Mali narodi i države tražiće svoje mjesto pod suncem, a veliki će od njih tražiti da se odreknu svog moralnog blaga, prije svega borbe za pravdu i istinu. Sve će to podržavati historičari upregnuti u kola dnevne politike, kojima pritiče veća ili manja sinekura iz kese moćnika. Kritička historiografija bit će na velikim iskušenjima, morat će voditi tešku borbu protiv historijskog revizionizma”, kazao je Dedijer tada.
Vladimir Dedijer je studirao pravo u Beogradu, bio je Vijećnik na prvom i drugom zajedanju AVNOJ-a, tokom Drugog svjetskog rata nalazio se uz Vrhovni štab. Nakon rata, doktorirao je na Pravnom fakultetu u Beogradu i predavao je historiju i filozofiju prava na brojim univerzitetima u Oslu, Oksfordu, Mančesteru, Harvardu, Senfordu i drugim.
Upoznao je Pabla Pikasa, Čarlija Čaplina, Vinstona Čerčila i Noama Čomskog. Prema Njujork tajmsu njegova knjiga „Sarajevo 1914.“ proglašena je za najbolju knjigu o uzrocima Prvog svjetskog rata.
Autor: Elmin Fehrić
Fotografija: Milinko Stefanović (Politika, 1990.)