Juče je bio Svjetski dan mladih ili Međunarodni dan mladih kako je kome volja. Ne znate? Ne čudi me. Juče sam prelistao šest novina i pregledao preko dvadeset internet portala, koliko ih je objavilo ovaj dan? Jedan, samo jedan portal je stavio da je juče Svjetski dan mladih. U takvom društvu gdje su mladi totalno nebitni, gdje državi nije stalo do mladih i treba ići i ne treba čuditi zašto je toliki trend odlaska mladih.
A kada govorimo koliko je državi stalo do mladih ili je možda bolji izraz koliko državi nije stalo do mladih govori podatak da ne postoji nikakva statistika, nikakav podatak koliko je mladih otišlo iz države. Jedini podatak je da se državljanstva BiH u zadnje četiri godine odreklo 8167 mladih osoba. To su mlade osobe koje su zauvijek izgubljene koje nikada nećemo moći vratiti u državu. Drugo što mene lično frustrira je da političari jako loše glume da im je stalo do mladih, ne žele se udostojiti da pročitaju analize problema. Evo i objašnjenja. Čujete od političara kako govore da je problem odlaska mladih ekonomske prirode, kako mladi odlaze u Njemačku zbog visokih plata. Što je apsolutno netačno! Ekonomski razlozi odlaska mladih su tek na šestom mjestu. Obrazovanje, nesigurnost, korupcija su glavni razlozi odlaska mladih! Crna statistika crni podaci. Ima ih još. Rekorderi smo u svijetu po nezaposlenosti mladih, 64% mladih nema posla. Sve to kada se akumulira dođe se do toga da 62% mladih želi otići iz države. Strašni podaci.
Jasno je nama svima u kakvoj državi živimo. Ali da li je to dovoljno da imamo opravdanje za odlazak? Ako mene pitate nije! Podjednako je do države koliko je i do mladih.Na kraju krajva mi smo izabrali ove koji nam kroje ovakvu državu. Ne mogu mladi očekivati da im bude išta bolje kada su prvi koji će se prodati na izborima za dvadeset, trideset eventualno pedeset maraka. Kako mladi da očekuju bolju situaciju kada je čak 50% mladih neaktivno (niti rade niti traže posao)? Kada bi trošili energije i vremena u radu na sebi i u traženju prilika koliko trošimo u ispijanje kafa i piva ja vjerujem da bi nam bilo ako ništa na ličnoj bazi mnogo bolje. Kada moji dragi vršnjaci odu u Njemačku rade po dvanest sati, ne izlaze, ne piju, kuća-poso-poso-kuća. Zašto taj model života ne primjenimo u našoj državi pa da vidimo šta će se desiti, sumnjam da će izaći na gore. A i zašto ne bi počeli tražiti odgovornost ljudi kojima je posao da rade da nama bude bolje koje mi plaćamo iz budžeta?
Uvijek sam optimista pa tako i što se tiče položaja mladih, iskreno vjerujem da nam dolazi bolje vrijeme. Samo malo trebamo na sebi poraditi. A davno je jedan od naših najvećih pisaca rekao "Ostajte ovdje!… Sunce tuđeg neba neće vas grijat k'o što ovo grije. Grki su tamo zalogaji hljeba, gdje svoga nema i gdje brata nije".
