Danas je 11. septembar. Veliki dio zapadne hemisfere danas se prisjeća rušenja WTC-a.
Ja ne, ja kao i svaki čovjek imam pravo na svoje nedoslijednosti i pogrešne premise na osnovu kojih donosim zaključke. Jedanaestoga septembra se sjećam jako dobro, mater u kuhinji, stanje karantene, veli da je na pomolu rat, ja na TV-u gledam snimak kako zgrade neprirodno implodiraju iako su avioni u njih udarili s boka, pa se sjetim kako su se rušile kule od kockica kada ih ja u naletu bijesa rukom udarim s bočne strane. Tog dana se inače još upečatljivije sjećam po izričitoj opomeni kroz polusmijeh. Moja, jako zgodna, nastavnica bosanskoga, vidjela je kako zurim u njene noge, potpuno odlutavši od neke bljutave teme iz čitanke.
Nekako odbijam sjećati se, jer smatram da svaka osoba treba snositi posljedice i reperkusije koje sa sobom nose naši izbori, uvjerenja i stavovi prema ostatku svijeta. I naposlijetku, gadi mi se fašističko-nacistička propaganda nalik projektima Gebelsa i Himlera, pa je SAD tih dana, s povodom, objavila rat terorizmu, uništivši islamske zemlje diljem planete, ostavivši milione djece bez roditelja, a one koji su imali sreću da ostanu uz roditelje, ostaviše bez domova.
Tako je naredno desetljeće i po, sudeći po CNN-u ili CBS-u, SAD bila samo u ratu u slučajevima kada bi mrav otkinuo mrvicu hljeba aždaji, u zrak odletio poneki “hamvi” ili gerilci presreli neku četu krvoločnika koji nose 7,6 milimetara najfinije demokratije, štite svoju zemlju čije je tlo i granica u tom trenutku udaljena najmanje par hiljada kilometara. CNN nije dokumentao rat protiv civila, silovanja, maltretiranja i ubijanja nevinih ljudi. Kolateralnom štetom bi nazvali 50 mrtvih civila u Mogadešu, uništavanje kulturnih dobara, masovna ubistva i pljačke. Baš demokratija je montirana na M1 Abrams teški tenk.
I što ja nako Arkana da žalim Arkana? Neću da slušam Cecu i gledam Pink, pardon, CNN…
Al dobre bile noge, majke mi!