Na društvenim mrežama napisa jedan moj virtuelni prijatel:“ Sada je došla sloboda I ja mogu raditi šta hoću“. Odgovorio sam mu da je sloboda odgovornost I da ne može raditi šta hoće. Nesmije mene pljuvati jer, ako je to njegova sloboda, onda ču ja njemu opaliti šamar I tako ćemo se tući u nedogled. Rekoh mu:Sloboda je poštivanje zakona koje smo donijeli rekao bi,se izmedju osatlih I Kant.A apsulutna sloboda vodi u ne slobodu, rekao bi, izmedju ostalih A Kami.
U svijetu u realnosti postoje dvije sile.Sila haosa i sila reda. Svijet haosa proizviodi (ne)slobodu što je sa ratom nastala I zadržava se i do danas.“ Sloboda“ je u rukama barbara. I to ne vaših, nego naših barbara. Jer barbari svakog naroda su sada na vlasti. Izgleda da civilizacijsko svijetlo polako dolazi iz Sarajeva, premda mu maglu čine prehladženi varvari. Ali, spoznaja dolazi uvjek na kraju. Poslije promišljanja o iskustvu. A to promišljanje iskustva nam nedostaje, premda najavljeni izbor Bogića Bogićevića za Gradonačelnika Saraejva nam pokazuje da nam pamet prelazi izgleda iz guzice u glavu. Možda je to I trunka grižnnje savjesi što smo zaboravili dobre ljude u zlim vemenima. O dobrim I pametnim slabo govorimo. Tutkaju nam, kao djeci, šarene laže o slobodi I sreći kroz priće glupaka I barbara koji hoće da se proglašavaju plemsvom, iako sa tim nemaju niti jednu jedinu dodirnu tačku.
Dok ovo piše razmišljam o rečenicama Amosa Oza koji kaže. Sukob Arapa I Jevreja je zbog slika u kojima jedni druge vide.Jevreji u Arapime vide Hitlera koji ih je progonio a Arapi u Jevrejima vide kolonizatora koji ih je tlačio. Plašim se da takve slike I mi razvijamamo jedni prema drugim. A to je sav smisao Karadžićeve politike koja se realizuje kroz RS. Tu politiku svojim licemjerstvo podržava I svijet a njena osnova je „ Srbi su četnici“ Zato je možda I pjava političara kako ovih u Saraje, Vojina Mijatovića u Banjaluci I još nekih, tračak nade da shvatimo da Srbi nisu četnici.
Pobjeda Stanivukovića I njegove barbarske izjave o slobidi koja se sastoji u ne priznavanju zakona, odnosno haosu koje treba da se pretvori u religoski red hijerarhije, samo je težnja tih barbara da Srbe prikažu kao četnike. Oni ne dozvoljavaju Srbima da shvate da Srbi nisu četnici, I d aje to jedna kvislinška ideologija. A kvisling uvjek radi za nekog a ne za narod. Za Staivukovića je odavno zlatno doba jer živi u pozlačenoj kući, dok o onima kojima ubaijaju djecu (David) nema ni pomena.. To je samo još jedan dokaz da barbari nemaju empatije,. Jer čime se budala ponosi pametan se stidi.