ili Sok od jabuke razdora
Uvijek me nasmije kako Crnogorci sok na razblaživanje iz zeze zovu „sok na rasturanje“.
Ima nešto u soku od jabuke, zlatni omjer vode i sirupa, i ako ga malo prekrdašiš, mješavina umjesto na jabuku podsjeća na ispran tetrapak.
Neki ljudi vodu tek začine kojom kapljicom sirupa, ili kafu slade sa doslovno par zrnaca šećera, i baš tako kako oni konzumiraju svoja pića, tako bismo mi trebali konzumirati našu vlast.
Ovo što sad pijemo je gusti koncentrat lopovluka i javašluka, i stvar prosto treba razvodniti do neprepoznatljivosti.
Običan građanin je kao obična voda. Ima određene sile i smjernice, fizička svojstva i tako to, sveprisutan je, ima i svoje kruženje u prirodi, i baš kao voda, može da dospije u sve slojeve društva. Demokratski sistem koji omogućava običnom građaninu, vodi, da se prijavi u sistem kandidovanjem za neki nivo vlasti je prilika vodi da uđe u sirup.
Nije nužno djelovati u vidu nezavisnih kandidata, grupa građana i tome slično. Prijaviti se u stranku, prvu stranku, bez obzira na njen predznak, ideologiju, misiju i viziju (sve je to ionako ubleha), to je legitiman, partizanski način djelovanja protiv sistema. Ući im u redove.
I kad kažemo ološ i fukara je na vlasti po stranačkoj liniji, šta li će se desiti ako svi školovani, nezaposleni, marginalizirani u zajednici navale na stranačku prijavnicu, i tako, u Sarajevu recimo, navalimo na SDA. Ovi koji nisu muslimani, Muslimani ili Bošnjaci bi vjerovatno bili primljeni utoliko srdačnije što su egzotika u njihovim redovima, malo bi se upoznali, a pošto ta stranka, i uopšte većina stranaka, ne raspolaže Bog zna kako brilijantnim kadrom, ovi novopristigli pametnjakovići bi samo trebali da nastupe dostojanstveno i samopouzdano, kao što ovi oduvijek žele, i da im se predstave kao novi modeli. Osvježene stručnim kadrom, stranke bi novostečene inženjere, profesore i tehnologe postavljale na rukovodeća mjesta relevantnih institucija, i tako bi ljudi, pod iskaznicom stranke, došli do pozicija, a sve je organizovana ofanziva, da se niko ne osjeća kao da se „prodo“.
Moramo pobijediti u sebi taj strah od politike, i tu užasnutost od politike kurve, moramo je prestati zamišljati kao zboranu prostitutku predugih noktiju i glasa promuklog od cigareta koja jede malu djecu. A to je isto kao reći „stopiraćemo“ nekom ko nikad nije stopirao. Pomisao na politiku se redovno veže sa osjećajem nadjačanosti, čovjek osjeća da je istomišljenika premalo, da je opasnost svuda oko nas, i da ne postoji kritična masa za promjenu.
Ne treba tražiti istomišljeništvo. To je luksuz! Ne, možemo se ne slagati, ali to što dijelimo prevoz na putu do sutra nas obavezuje da radimo zajedno čak i kad se ne slažemo.
I tako, za recimo pet dana, svi građani u državi budu upisani u neku stranku. Ako je neko simpatisao neku stranku, možda baš treba da ode u drugu, pa da tamo širi tu furku koju podržava. Svako treba da nosi sopstveni program i viziju, i u kojoj god stranci da završi, da se rukovodi razumom i osnovnim principima humanosti i poštenja. Pa šta ispadne. Svejedno tako bude, samo dužim putem i sa više ceremonija.
Za neki drugi narod koji zna kako da koristi svoje demokratske mehanizme ovakav pristup nije potreban. Ali za zgrčeni, politikom isprepadani narod Balkana, najveće šanse imamo ako zažmirimo, zajednički se zatrčimo, i svi skočimo u to bure baruta. Sve je to marketing, nema tu ni B od baruta, samo pepeo i budale.
Da se vratim na tajni zadatak stranačkog angažmana. Dakle vi, učeni koji biste malo manje krali od ovih trenutnih, i malo manje s… od ovih trenutnih, po nekoj logici stvari u strankama počinjete dobijati angažmane koji stranki omogućavaju da se šepuri vašim znanjem i stručnošću. Kad steknete neki status i neku moć, ne vjerujem da će vam stranka dirigovati kako da racionalizujete potrošnju toalet papira u svom ministarsvu, već da će se uticaj stranke ogledati u situacijama kad treba nešto prodati ili pronevjeriti.
E ti, ako dođeš na poziciju ministra, radi dobro to što možeš. Racionalizuj potrošnju vode, uvedi neke gluposti za dizanje morala i produktivnosti, šta god, sve je zauvar… ma prosto radi pravu stvar kad može. Kad ne može, nemoj, ništa nije o glavu, kad se dosad duralo, duraće se još malo. Važno je da si u sistemu, da imaš moć, i tvoja prilika će doć.
I zamišljam tako neka manja mjesta, lokalne odbore, a vlast čine najučeniji i najsposobniji od mještana. Gle, divne li koincidencije, članovi su upravo onih stranaka koje inače drže vlast. Ante iz SDA i Mujo iz HDZ-a. Kakva bi to filmčina bila, Now You See Me 3.
Dakle, ako znaš šta bi i kako može bolje, trk u stranku, bilo koju. Ajmo ih razblažit, do neprepoznatljivosti, ajmo ih napitat balkanskim mesom dok ne popucaju, ajmo, ako Boga znamo. Svi za jednog i jedan za sve.
Jer svejedno nam je tako.
S tim što sad nastupamo svojom ozlojeđenošću, a tada bismo svojim najboljim adutima.