Sofka je bila glupa žena. Majka dvoje djece, srednja škola koju je jedva završila, udaja za momka koji je potom otišao u Njemačku da radi kao kuhar a nju ostavio da odgaja djecu plaćajući joj troškove života u trosobnom stanu u jednom gradiću pokraj Beograda. Sofka se dobro udala govorili su u njeno vrijeme kad je uselila u stan, djeca su vrištala i birala koju će sobu a njen muž već iste noći nakon kupovine i useljena otišao na posao natrag u Njemačku. Marica i Janoš su bili djeca u osnovnoj školi kad ih tata prepustio mami na odgoj nadajući se da će sretno završiti. Politika koja je vodila Pericu-Sofkinog muža bila je da plati svojoj ženi sve što ona poželi a zauzvrat ona će odgojiti djecu, srediti kuću, biti dobra majka, supruga i domaćica a uz novac koji joj on pošalje sve to će biti izvedivo i lako. Nema problema. Nikakvih. Tako je prošlo mnogo godina Sofkinog života u laganom i bezbrižnom trošenju vremena i dana čekajući Perin dolazak iz Njemačke i punoljetstvo djece. Ponekad su Sofka i Perica na dugim telefonskim razgovorima pričali kako će biti lijepo kad se on vrati iz Njemačke, djeca odrastu i svi krenu svojim putem a njih dvoje dočekaju mirnu i sretnu starost zajedno. Sve je djelovalo tako lako. Na dodir dlana, dostupno i moguće. I bilo je. Taj život za koji je Perica radio po 14 sati dnevno bio je moguć i dostupan sve do trenutka kad je čarolija razbijena. Trenutak kad je njihov život uništen bio je jednostavan. Trenutak kao i svaki drugi u životu. Uvijek se dešava u trenutku cijeli naš život ali ne obratimo pažnju na taj trenutak i život ode u pravcu gdje nismo ni sanjali da može otići. U trenutku kad je uništen život koji su gradili Sofka i Perica svojoj djeci i obitelji nitko nije znao da je propast već počela. Trenutak koji je presudio toj obitelji bio je jedne hladne zimske noći kad je Sofkina kćerka ušla u 5 ujutro sa noćnog izlaska pijana u stan a Sofka sjedila na kauču i čekala je. Marica se trebala vratiti do 12 sati naveče. Imala je samo 15 godina kad je taj trenutak došao u njihov život, ona je ušla u tom trenu u kuću i zatekla majku kako sjedi na kauču, puši i plače. Bila je pijana. Nagovorili su je da popije viski i zapali cigaretu sa prijateljicama koje su maturantice a neke već na fakultetu i naravno Marica je popila dva, tri viskija i zapalila cigaretu a potom povukla dva dima trave i tu noć je povraćala na zabavi i nije se mogla vratiti u 12 sati kako su se dogovorili jer je trebala doći sebi…
Sofka je sjedila sa cigaretom u ruci i promatrala Maricu kako ulazi u stan. Instinktivno je htjela da ustane i opali joj šamar, počupa je za kosu, da galami i razbije nešto. U tih pet sati je umrla mnogo puta od brige, popila je nekoliko tableta i jednu rakiju a pola noći je bila na telefonu sa Pericom, zvala druge obitelji, policiju i jednostavno umrla od brige. Htjela je da je zdrobi od bijesa i tuge ali Marica je u tom trenutku izgovorila magične riječi od kojih je njena majka ostala paralizirana i bespomoćna a one idu ovako ”Ali mama svi to rade”.
U tom trenutku se percepcija njene majke promijenila. Te riječi su djelovale kao anestezija na stvarnost koja je bila strašna. Sofka je odmah stala i razmislila o riječima svoje kćerke. Svi to rade. Nije strašno. Opomenula je Maricu, izderala se radi reda ali već nakon pola sata sjedile su i prepričavale o tome šta se dešavalo na zabavi, tko je šta nosio i koliko je pića popila njena maloljetna kćer a Sofka je odjednom osjetila neku toplinu oko srca jer joj kćerka postaje žena. Žena koja pije, puši, izlazi, ima udvarače. Sofka je bila glupa žena. Marica je bila njena maloljetna kćer ali kroz te rečenice ”Mama svi to rade” ona je oblikovala mišljenje svoje majke i njen pogled na život koji je Milica upravo započela. Svi to rade. Nije nimalo strašno ako je u društvu onih koji rade isto što i ona. Ako je strašno onda barem nije sama. Svi su tu. Svi su na zabavi,svi piju, svi se drogiraju, svi dolaze kasno, svi se seksaju. Sofka je duboko u sebi osjetila da nije dobro da joj kćerka pije viski i puši tako rano ali stalno ponavljanje rečenice ”Ali mama svi to rade” od nje je napravilo zombija. Zombi roditelji koji samo ponavljaju gladno tu jednu rečenicu tješeći sebe i druge roditelje kako njihova djeca nisu sama u lošem društvu-Svi su tu. I nitko nikad ne provjeri istinu. Nitko nikad ne nazove sve te ljude redom, ne pita ime, prezime,adresu, fotografiju svih tih ljudi, djece i osoba koje sve to rade. Nitko i nikad.
Ta noć je prošla glatko. U sedam ujutro je Marica legla a Sofka skuhala kafu za komšinice gdje je pričala o tome koliko se nasekirala sinoć a onda su sve redom rekle kako svi to rade. Svaka od komšinica je imala jednu svoju priču o tome kako svi to rade. Izlaze, piju, puše, drogiraju se, voze prebrzo, seksaju se na parkingu, rade abortuse, kockaju se pa kradu išle su priče u nedogled i Sofka uvidi da nije bila sama. Lakše joj je. Njena Marica od 15 godina je samo ušla u taj svijet gdje svi to rade. Veoma brzo je pustila kćerku da dolazi kući u tri sada iza ponoći a potom je nekoliko puta Marica kasnila jer su svi ostali na zabavi, posvađala se sa mamom a onda je limit nestao. Dolazi kad hoćeš rekla je Sofka svojoj kćeri jer svi svakako dolaze kući u 6 ujutro. Tu je jedna priča završila a počela je druga. Alkohol. Marica je uživala u viskiju na koji su joj ukazale dobre prijateljice, počela je piti i to ozbiljno piti. Sofka je znala da joj kćerka pije. Svi to rade. Marica je rekla mami da sve njene prijateljice piju, neće ona biti glupača koja pije sok. Nakon jedne žestoke rasprave Sofka je rekla kćerki da pije ako želi ali da ne miješa pića. Nemoj miješati pića, nemoj da ti netko naspe drogu u piće, flašu otvaraj sama. Marica je doslovno shvatila svoju majku pa počela piti iz flaše i već za godinu dana mogla je popiti bocu žestokog za jednu noć. Svi to rade. Znala je biti toliko pijana da povraća po stubištu, padne u nesvijest ili jednostavno zaspe u autu neke prijateljice a potom je i izgubila nevisnost na parkingu ispred svoje zgrade mrtva pijana. Momak koji je vraćao iskoristio je njeno pijanstvo i jednostavno joj ga uvalio u dupe na stražnjem sjedištu svog džipa. Marica je vrištala od bolova a potom je pljunuo na dlan, podmazao je i ugurao joj do kraja držeći joj dlan ruke na ustima da se ne dere u zamagljenom džipu. Momak od 27 godina je silovao djevojčicu od 16 na stražnjem sjedištu džipa gdje su mnoge već silovane, bezbrojne pijane djevojčice primile su njegovu batinu na prevaru i nijedna nije rekla riječ-Svi to rade. Marica je tri dana jedva sjedila na dupetu od bolova ali nije nikome rekla, svoju priču je zalila sa viskijem. U toj magli i pijanstvu nije sigurna kad je on prešao sa ljubljenja i dodirivanja na čvrsto držanje njenih ruku, okretanje na stomak i guranje prstiju u njen anus. Nije sigurna kad je prešao granicu jer je bila pijana. Nitko ne zna. Ne zna ni ona sama šta se desilo osim činjenice da to nije htjela. Naguzio je jedan od bezbrojnih muškaraca koji to rade djevojkama koje popiju…Klasično. Svi to rade. Sofka nije nikad saznala a Marica je do 18 godine pila mnogo više, izlazila mnogo duže i ostajala po dva dana vani. Nije bilo strašno. Sofka je na telefon s Pericom pričala kao da je sve normalno. Zanimljiva stvar je to sa Pericom-Sofka nije znala zašto ne govori svom mužu gdje mu je kćerka i šta radi. Lagala je za Maricu vlastitom mužu, njenom ocu. Marica spava, leži, uči, kod prijateljice je, ima dopunsku nastavu, ide na časove plesa…Sofka je pričala ono što bi sama htjela čuti. Kad bi u sebi pomislila kako laže rekla bi sama sebi čarobne riječi-Svi to rade. I tako je Marica došla trudna jednog dana u kuću…
Sofka je promatrala kćerku u nevjerici. Trudna a nije još maturirala. Marica je sjedila blijeda ispred velikog okruglog stola u trpezariji i plakala. Nije znala, nije se pazila, rekao je da pazi…Sofka je prazno gledala ispred sebe i pomislila šta će Perica reći ako sazna. Očistit ćeš se. To je jedino rješenje za tebe Milice. Ideš na abortus. Marica je vrištala i bacila se na pod a Sofka je uzela telefon da zakaže pregled i prešla preko uplakane kćerke bez ikakvih emocija. Sad je situacija postala vidljiva, ozbiljna. Sve je moglo proći dok nije bilo vidljivih posljedica života koji svi žive. Sad se dešava nešto izvan kontrole. Sofka ugovara abortus za svoju kćerku dok ona plače i urla na podu. Sofka sjeda na kauč i pali cigaretu i izgovara svojoj kćerki-Svi to rade. Opusti se. Bit ćeš uredu. Dešava se. Marica je histerisala a potom je prestala kad je Sofka rekla da može izaći iz kuće ako rodi kopile. Smirila je svoju bijesnu kćer za sekundu i dijete je izvađeno iz nje u narednih deset dana. Riješeno. Nisu razgovarale na tu temu. Marica je nastavila sa izlascima, pila je kontracepciju i pila je svoj omiljeni viski. U međuvremenu je Janoš njen brat kockao. Kockao je na veliko. Sofka ništa nije znala. Dan kad je saznala o svom Janošu da je kockar bio je kad su došli kamatari na vrata. Sofka je šokirano gledala ljude koji iznose stvari iz kuće i rekla da će nazvati policiju a potom je njen sin rekao da je dužan 15.000 eura i da moraju nekako platiti inače će mu polomiti noge. Sofka je od šoka pala na pod. Njen sin kockar, lažov i lopov. Svijet se srušio za tu ženu, ostala je bez riječi, daha i načina da sama sebi objasni novu situaciju dok nepoznati ljudi odnose televizor, kauč, namještaj, slike i ostatke njenog života koji je gradila sa svojom djecom. Mama, mama reci nešto! Janoš je trljao majku od leđa i tješio je a Sofka je samo gledala nabildane momke kako iznose stvari iz kuće. Ako zovne policiju prvo će Perica saznati šta se desilo a to je nemoguće, to ne smije dopustiti a potom će Janoš morati vratiti dug na neki drugi način a ona nije mogla pretpostaviti šta će to biti. Nije se htjela suočiti sa stvarnošću i do kraja noći stan je bio potpuno prazan.
Naredna tri dana Sofka je provela spavajući na spužvi koju je posudila njena komšinica. Pila je jake lijekove a Perici na telefon rekla kako je prehlađena. Njen veseli muž je rekao da odmara i da pozdravi dječicu. Marica nije došla kući otkad je vidjela da nema namještaja pa živi kod momka a Janoš je nastavio kockati da vrati dugove. Sofka je sada sama. Život u četiri gola zida. Tišina koja ispunjava stan djeluje jezivo. Ona se ne pomjera sa svoje spužve i leži gledajući u plafon i razmišljajući o toj rečenici ”Svi to rade”. Janoš je rekao isto tu rečenicu kad ga je histerično upitala i čupala za kosu šta je uradio, šta je uradio, jesi li svjestan šta si nam uradio! On je njoj rekao ”Mama izvini svi su se kockali pa sam i ja počeo”. Ponovo je ta čarolija otupila Sofku. Njeno dvoje djece je isto kao i sva druga djeca pomislila je. Nije sama. Tamo negdje, van ovog praznog i golog stana postoje sva ta ista djeca koja sve to rade. Sofka leži i razmišlja o tome. Kakva je to utjeha? Bila je dobra utjeha dok posljedice nisu došle. Prvo je njena kćer morala da abortira a onda je njen sin morao da preda čitav stan, zlato, sat koji je dobio od oca, televizor, šporet, veš mašinu i sve ostalo…Sofka je posljedica njihovog života koji svi žive. Ona sad leži i razmišlja o odgoju svoje djece. Kako sam mogla biti tako glupa? Jesam li glupa? Jesu li svi roditelji ovakvi? Jesmo li svi danas začarani sa rečenicom ”Mama svi to rade” i jednostavno ne slušamo vlastiti razum jer je lakše raditi ono što svi rade. Sofka se sjetila jedne druge rečenice koju je čula od jedne prijateljice ”Moja kćer meni kaže, mama sve ostale majke puštaju djecu da izlaze dokad hoće jedino si ti seljanka koja zabranjuje i ima satnicu, budi moderna mama kao i sve ostale” Sofka shvaća da je to čarolija. Ništa više. Ne postoje svi. Postojiš samo ti. A trenutak kad sam povjerovala u sve njih postala sam nešto drugo, izgubila sam samu sebe, svoj unutarnji kompas, prestala sam slušati vlastiti glas, razum i osjećaj i evo me u pustom stanu, bez igdje ikoga, moja djeca su negdje na ulicama. Marica sa 18 godina i Janoš sa 20. Oni su mladi ljudi, više nisu djeca ali zadnjih par godina odgojeni su kao svi ostali ali ja to nikad nisam provjerila. Zašto nisam nazvala sve te ljude u koje se klela moja Marica? Zašto nisam rekla Janošu da nije istina da se svi kockaju? Zašto sam šutjela na tu rečenicu ”Mama svi to rade”…Zašto?
Zato što je tako bilo lakše. Odabrala si lakši put. Kao i mnogi drugi roditelji koji neće da se svađaju i popuste. Pustila si da stvari idu niz vodu jer ti je draže bilo da vjeruješ u sve nego u sama sebe. Jednostavno je draga moja Sofka. Sad je kasno. Unutarnji glas nikad ne laže jer on nije svi i baš ga briga šta svi ostali rade. Sad je kasno. Kćerka ti je kurva, priča se o njoj a sin ti je u kladionici i priča se kako radi sitne krađe i preprodaje drogu za velike face po gradu, neće dobr završiti ni jedno ni drugo a tvoj dragi slatki mužić radi u vreloj kuhinji na drugom kraju Europe i ne sluti šta se dešava u njegovoj kući. Divan život. Sofka razmišlja o svemu i prvi put odlučuje da ustane i da krene i potraži svoju djecu, da vidi sve te ljude, da doživi taj svijet gdje svi to rade. Nikad nije to uradila a sad je svakako svejedno. Ona brzo ustaje, oblači kaput, ravne cipele i izlazi iz stana u potragu za svojom djecom.
Nakon tri sata razgovora sa komšijama, ljudima iz prodavnica, trafika i poznanika na cesti ona je saznala za klub koji se zove ”Svi to Rade” i odlučila da ode tamo. Bila je noć, kiša je padala u sitnim kapima i Sofka je došla taksijem jer je imala nešto novca skrivenog kod sebe. Saznala je da su Marica i Janoš u tom klubu svake noći. U klubu koji se zove ”Svi To Rade” i odlučila da ode i vidi svojim očima šta se dešava u tom klubu, da vidi sve te ljude, sve te momke, djevojke, nečiju djecu, nečije sinove, kćeri, braću i sestre koji sve rade isto kao i njena djeca. Ušla je u mračni hodnik dok je glasna muzika prolamala zidove osvjetljenje crvenom bojom, svjetlima neona, ljudi u kapuljačama su prolazili, neke žene u ćošku su se smijale i gledale u Sofku, jedna djevojka je prošla i djelovala kao u transu, muzika je bila tako glasna da Sofka nije čula vlastite misli dok je ulazila u veliki prostor pod zemljom osvjetljen sa stotinu svjetala a potom je jedan zaštitar uhvatio za ruku i rekao da ne može dalje. Sofka je gledala u njega i pitala zašto? Zato što moraš uzeti bobu za ulazak na novi nivo. Bobu? Kakvu bobu? Prišli su joj neki momci i ponudili bobu, roza boba, droga. To je ulaznica na zabavu. Svi to rade. Svi koji su na plesnom podiju su popili tu istu bobu i svi se ludo zabavljaju, Janoš i Marica su tu negdje i Sofka pije bobu kao i svi ostali u nadi da će saznati istinu i ulazi u masu…
Teško je opisati šta se desilo u narednih par sati Sofki jer je bila u transu, ludilu, sreći u euforiji kakvu nikad prije nije osjetila. Plesala je bez ijedne jedine brige, zaboravila je zašto je došla na početku, sve njene brige su nestale u bubnjevima tehno muzike koja nosi zaborav, sreću i ekstazu. Ona se oslobodila stresa na plesnom podiju i prepustila ekstazi dok je droga djelovala u njenom mozgu na sve njene brige. Shvatila je zašto svi to rade. Bila je sretna i bezbrižna. Sofka je oduvijek bila glupa žena. Glup roditelj kao i milioni drugih glupih roditelja koji vjeruju u rečenicu ”Svi to rade”. Sad je zabava dolazila kraju i svjetla su se gasila, Sofka je krenula prema izlazu a tada vidjela svoju kćerku kako ulazi u podrum, u prostoriju gdje je ušlo još nekoliko ljudi a zatim i njen Janoš. Krenula je za njima i ušla u mračni prostor pod zemljom gdje je svirala neka druga muzika, gorile svijeće i osjećala je smrad, strašan smrad je osjetila u tim prostorijama koje su ličile na katakombe međutim ništa je nije spremilo za prizor koji je zatekla u sredini osvjetljenog podruma. Na velikom tronu sjedio je debeli muškarac, gol. Ogroman stomak se prelijevao preko njegovih noga, koža mu je bila masna i sjajna a oko njega su plesale gole žene, stotine mladića i djevojaka je klečalo ispred njegovog trona i on je bio njihov Bog. On je bio taj Bog ljudi koji sve to rade. Svi to rade. On je bio Sve. Sofka je shvatila da je taj debeli, odvratni čovjek božanstvo kojem se klanjaju njena djeca i milioni druge djece. On je sjedio na tronu dok su mu masirali leđa, prali noge, trljali stomak i hranili ga grožđem i vinom. Prdio je, počeo je da prdi i sve je zasmrdilo a potom je njena kćerka došla i stavila mu lavor od zlata ispod guzice da se posere. Sofka je gledala zaleđeno šta njena kćerka radi, nije vjerovala, preispitivala je samu sebe ali vidjela je da svi to rade. Marica je stavila zlatni lavor ispod debelog čovjeka koji se smijao i posrao se u taj lavor a potom je njena kćer nosila od čovjeka do čovjeka u toj prostoriji lavor od zlata i svi su uzimali po komad govneta i u transu gutali. Sofka je zaleđeno gledala šta se dešava, paralizirana od muzike, mirisa svijeća, dima, i smrada pomiješanog sa nevjericom ali zaista su svi to radili. Njena kćerka je išta nasmijana od čovjeka do čovjeka koji bi potom uzeli sa vrhom prsta govno pojeli uz osmijeh. Sofka se sjetila one rečenice koja je odgovor na prvu rečenicu ”Da ti kažu da pojedeš govno ti bi pojela? Sofka sad shvaća istinu-Pojela bi govno ako svi to rade. Svi to zaista rade u nekom ogromnom transu koji prelazi s jednog čovjeka na drugi a sad njena kćerka dolazi do nje u mraku i nosi zlatni lavor sa govnetom. U trenutku kad su se srele, oči u oči njena kćerka je bila savršeno mirna-Mama dobrodošla! Njene lijepe oči su gledale u Sofku sa velikim razumijevanjem, ljubavlju i nadom. Mama uredu je. Sve je uredu. Marica prinosi lavor Sofkinom licu i nudi je govnetom kao što je nudila pričama kako svi to rade. Sad je vidjela istinu. Svi to rade. Svi u ovoj prostoriji. Sofka sad zna istinu. Zna da svi jedu govna ako svi drugi jednu govna. Njen unutarnji glas joj je rekao da bježi, da ode, da napusti sve te ljude ali Sofka je gledala u svoju kćer i odlučila da uradi ono što rade svi ostali-Da pojede govno. Njen unutarnji glas je vrištao, krikovi njenog razuma su prolamali njenu svijest dok je uzimala vrhovima prstiju komad govneta a potom ga stavila u usta i progutala sve do unutarnjeg glasa koji je zanijemio kad je govno stiglo do dubine njene savjesti i razuma. Svi to rade. Sofka reče sama sebi čaroliju i odmah joj je bilo lakše. Sve je normalno ako svi to rade. Njena kćerka je konačno sretna, njen sin je na divnom mjestu gdje svi to rade i sad je i ona s njima konačno i radi sve ono što rade svi drugi. Ništa strašno. Danima je Perica zvao iz Njemačke dok je radio duple smjene u vrućoj kuhinji da prehrani obitelj koja sad jede govna jer svi to rade na nekom mjestu i zvao je danima da vidi kako mu je obitelj i danima nije bilo odgovora… Jedno popodne je telefon zvonio u kući Sofkine sestre Marije. Marija je bila nervozna žena, imala je troje djece koje nije nikako mogla izvesti na pravi put jer svi rade sve što ne treba a potom je zazvonio telefon i javila se Perici koji je plakao i pitao gdje mu je obitelj, šta se dešava, zna li Marija išta o tome…Marija je samo rekla Perici da ne brine, da se oni zabavljaju, izašli su na nekoliko pića svi zajedno, vratit će se kući brzo, opusti se Perice-Svi to rade. Spustila mu je slušalicu i sama sebe utješila sa tom rečenicom jer to je jedino što ostaje kad ništa drugo ne možeš reći sebi ni drugima-Svi to rade.
Sofka je bila glupa žena. Majka dvoje djece, srednja škola koju je jedva završila, udaja za momka koji je potom otišao u Njemačku da radi kao kuhar a nju ostavio da odgaja djecu plaćajući joj troškove života u trosobnom stanu u jednom gradiću pokraj Beograda. Sofka se dobro udala govorili su u njeno vrijeme kad je uselila u stan, djeca su vrištala i birala koju će sobu a njen muž već iste noći nakon kupovine i useljena otišao na posao natrag u Njemačku. Marica i Janoš su bili djeca u osnovnoj školi kad ih tata prepustio mami na odgoj nadajući se da će sretno završiti. Politika koja je vodila Pericu-Sofkinog muža bila je da plati svojoj ženi sve što ona poželi a zauzvrat ona će odgojiti djecu, srediti kuću, biti dobra majka, supruga i domaćica a uz novac koji joj on pošalje sve to će biti izvedivo i lako. Nema problema. Nikakvih. Tako je prošlo mnogo godina Sofkinog života u laganom i bezbrižnom trošenju vremena i dana čekajući Perin dolazak iz Njemačke i punoljetstvo djece. Ponekad su Sofka i Perica na dugim telefonskim razgovorima pričali kako će biti lijepo kad se on vrati iz Njemačke, djeca odrastu i svi krenu svojim putem a njih dvoje dočekaju mirnu i sretnu starost zajedno. Sve je djelovalo tako lako. Na dodir dlana, dostupno i moguće. I bilo je. Taj život za koji je Perica radio po 14 sati dnevno bio je moguć i dostupan sve do trenutka kad je čarolija razbijena. Trenutak kad je njihov život uništen bio je jednostavan. Trenutak kao i svaki drugi u životu. Uvijek se dešava u trenutku cijeli naš život ali ne obratimo pažnju na taj trenutak i život ode u pravcu gdje nismo ni sanjali da može otići. U trenutku kad je uništen život koji su gradili Sofka i Perica svojoj djeci i obitelji nitko nije znao da je propast već počela. Trenutak koji je presudio toj obitelji bio je jedne hladne zimske noći kad je Sofkina kćerka ušla u 5 ujutro sa noćnog izlaska pijana u stan a Sofka sjedila na kauču i čekala je. Marica se trebala vratiti do 12 sati naveče. Imala je samo 15 godina kad je taj trenutak došao u njihov život, ona je ušla u tom trenu u kuću i zatekla majku kako sjedi na kauču, puši i plače. Bila je pijana. Nagovorili su je da popije viski i zapali cigaretu sa prijateljicama koje su maturantice a neke već na fakultetu i naravno Marica je popila dva, tri viskija i zapalila cigaretu a potom povukla dva dima trave i tu noć je povraćala na zabavi i nije se mogla vratiti u 12 sati kako su se dogovorili jer je trebala doći sebi…
Sofka je sjedila sa cigaretom u ruci i promatrala Maricu kako ulazi u stan. Instinktivno je htjela da ustane i opali joj šamar, počupa je za kosu, da galami i razbije nešto. U tih pet sati je umrla mnogo puta od brige, popila je nekoliko tableta i jednu rakiju a pola noći je bila na telefonu sa Pericom, zvala druge obitelji, policiju i jednostavno umrla od brige. Htjela je da je zdrobi od bijesa i tuge ali Marica je u tom trenutku izgovorila magične riječi od kojih je njena majka ostala paralizirana i bespomoćna a one idu ovako ”Ali mama svi to rade”.
U tom trenutku se percepcija njene majke promijenila. Te riječi su djelovale kao anestezija na stvarnost koja je bila strašna. Sofka je odmah stala i razmislila o riječima svoje kćerke. Svi to rade. Nije strašno. Opomenula je Maricu, izderala se radi reda ali već nakon pola sata sjedile su i prepričavale o tome šta se dešavalo na zabavi, tko je šta nosio i koliko je pića popila njena maloljetna kćer a Sofka je odjednom osjetila neku toplinu oko srca jer joj kćerka postaje žena. Žena koja pije, puši, izlazi, ima udvarače. Sofka je bila glupa žena. Marica je bila njena maloljetna kćer ali kroz te rečenice ”Mama svi to rade” ona je oblikovala mišljenje svoje majke i njen pogled na život koji je Milica upravo započela. Svi to rade. Nije nimalo strašno ako je u društvu onih koji rade isto što i ona. Ako je strašno onda barem nije sama. Svi su tu. Svi su na zabavi,svi piju, svi se drogiraju, svi dolaze kasno, svi se seksaju. Sofka je duboko u sebi osjetila da nije dobro da joj kćerka pije viski i puši tako rano ali stalno ponavljanje rečenice ”Ali mama svi to rade” od nje je napravilo zombija. Zombi roditelji koji samo ponavljaju gladno tu jednu rečenicu tješeći sebe i druge roditelje kako njihova djeca nisu sama u lošem društvu-Svi su tu. I nitko nikad ne provjeri istinu. Nitko nikad ne nazove sve te ljude redom, ne pita ime, prezime,adresu, fotografiju svih tih ljudi, djece i osoba koje sve to rade. Nitko i nikad.
Ta noć je prošla glatko. U sedam ujutro je Marica legla a Sofka skuhala kafu za komšinice gdje je pričala o tome koliko se nasekirala sinoć a onda su sve redom rekle kako svi to rade. Svaka od komšinica je imala jednu svoju priču o tome kako svi to rade. Izlaze, piju, puše, drogiraju se, voze prebrzo, seksaju se na parkingu, rade abortuse, kockaju se pa kradu išle su priče u nedogled i Sofka uvidi da nije bila sama. Lakše joj je. Njena Marica od 15 godina je samo ušla u taj svijet gdje svi to rade. Veoma brzo je pustila kćerku da dolazi kući u tri sada iza ponoći a potom je nekoliko puta Marica kasnila jer su svi ostali na zabavi, posvađala se sa mamom a onda je limit nestao. Dolazi kad hoćeš rekla je Sofka svojoj kćeri jer svi svakako dolaze kući u 6 ujutro. Tu je jedna priča završila a počela je druga. Alkohol. Marica je uživala u viskiju na koji su joj ukazale dobre prijateljice, počela je piti i to ozbiljno piti. Sofka je znala da joj kćerka pije. Svi to rade. Marica je rekla mami da sve njene prijateljice piju, neće ona biti glupača koja pije sok. Nakon jedne žestoke rasprave Sofka je rekla kćerki da pije ako želi ali da ne miješa pića. Nemoj miješati pića, nemoj da ti netko naspe drogu u piće, flašu otvaraj sama. Marica je doslovno shvatila svoju majku pa počela piti iz flaše i već za godinu dana mogla je popiti bocu žestokog za jednu noć. Svi to rade. Znala je biti toliko pijana da povraća po stubištu, padne u nesvijest ili jednostavno zaspe u autu neke prijateljice a potom je i izgubila nevisnost na parkingu ispred svoje zgrade mrtva pijana. Momak koji je vraćao iskoristio je njeno pijanstvo i jednostavno joj ga uvalio u dupe na stražnjem sjedištu svog džipa. Marica je vrištala od bolova a potom je pljunuo na dlan, podmazao je i ugurao joj do kraja držeći joj dlan ruke na ustima da se ne dere u zamagljenom džipu. Momak od 27 godina je silovao djevojčicu od 16 na stražnjem sjedištu džipa gdje su mnoge već silovane, bezbrojne pijane djevojčice primile su njegovu batinu na prevaru i nijedna nije rekla riječ-Svi to rade. Marica je tri dana jedva sjedila na dupetu od bolova ali nije nikome rekla, svoju priču je zalila sa viskijem. U toj magli i pijanstvu nije sigurna kad je on prešao sa ljubljenja i dodirivanja na čvrsto držanje njenih ruku, okretanje na stomak i guranje prstiju u njen anus. Nije sigurna kad je prešao granicu jer je bila pijana. Nitko ne zna. Ne zna ni ona sama šta se desilo osim činjenice da to nije htjela. Naguzio je jedan od bezbrojnih muškaraca koji to rade djevojkama koje popiju…Klasično. Svi to rade. Sofka nije nikad saznala a Marica je do 18 godine pila mnogo više, izlazila mnogo duže i ostajala po dva dana vani. Nije bilo strašno. Sofka je na telefon s Pericom pričala kao da je sve normalno. Zanimljiva stvar je to sa Pericom-Sofka nije znala zašto ne govori svom mužu gdje mu je kćerka i šta radi. Lagala je za Maricu vlastitom mužu, njenom ocu. Marica spava, leži, uči, kod prijateljice je, ima dopunsku nastavu, ide na časove plesa…Sofka je pričala ono što bi sama htjela čuti. Kad bi u sebi pomislila kako laže rekla bi sama sebi čarobne riječi-Svi to rade. I tako je Marica došla trudna jednog dana u kuću…
Sofka je promatrala kćerku u nevjerici. Trudna a nije još maturirala. Marica je sjedila blijeda ispred velikog okruglog stola u trpezariji i plakala. Nije znala, nije se pazila, rekao je da pazi…Sofka je prazno gledala ispred sebe i pomislila šta će Perica reći ako sazna. Očistit ćeš se. To je jedino rješenje za tebe Milice. Ideš na abortus. Marica je vrištala i bacila se na pod a Sofka je uzela telefon da zakaže pregled i prešla preko uplakane kćerke bez ikakvih emocija. Sad je situacija postala vidljiva, ozbiljna. Sve je moglo proći dok nije bilo vidljivih posljedica života koji svi žive. Sad se dešava nešto izvan kontrole. Sofka ugovara abortus za svoju kćerku dok ona plače i urla na podu. Sofka sjeda na kauč i pali cigaretu i izgovara svojoj kćerki-Svi to rade. Opusti se. Bit ćeš uredu. Dešava se. Marica je histerisala a potom je prestala kad je Sofka rekla da može izaći iz kuće ako rodi kopile. Smirila je svoju bijesnu kćer za sekundu i dijete je izvađeno iz nje u narednih deset dana. Riješeno. Nisu razgovarale na tu temu. Marica je nastavila sa izlascima, pila je kontracepciju i pila je svoj omiljeni viski. U međuvremenu je Janoš njen brat kockao. Kockao je na veliko. Sofka ništa nije znala. Dan kad je saznala o svom Janošu da je kockar bio je kad su došli kamatari na vrata. Sofka je šokirano gledala ljude koji iznose stvari iz kuće i rekla da će nazvati policiju a potom je njen sin rekao da je dužan 15.000 eura i da moraju nekako platiti inače će mu polomiti noge. Sofka je od šoka pala na pod. Njen sin kockar, lažov i lopov. Svijet se srušio za tu ženu, ostala je bez riječi, daha i načina da sama sebi objasni novu situaciju dok nepoznati ljudi odnose televizor, kauč, namještaj, slike i ostatke njenog života koji je gradila sa svojom djecom. Mama, mama reci nešto! Janoš je trljao majku od leđa i tješio je a Sofka je samo gledala nabildane momke kako iznose stvari iz kuće. Ako zovne policiju prvo će Perica saznati šta se desilo a to je nemoguće, to ne smije dopustiti a potom će Janoš morati vratiti dug na neki drugi način a ona nije mogla pretpostaviti šta će to biti. Nije se htjela suočiti sa stvarnošću i do kraja noći stan je bio potpuno prazan.
Naredna tri dana Sofka je provela spavajući na spužvi koju je posudila njena komšinica. Pila je jake lijekove a Perici na telefon rekla kako je prehlađena. Njen veseli muž je rekao da odmara i da pozdravi dječicu. Marica nije došla kući otkad je vidjela da nema namještaja pa živi kod momka a Janoš je nastavio kockati da vrati dugove. Sofka je sada sama. Život u četiri gola zida. Tišina koja ispunjava stan djeluje jezivo. Ona se ne pomjera sa svoje spužve i leži gledajući u plafon i razmišljajući o toj rečenici ”Svi to rade”. Janoš je rekao isto tu rečenicu kad ga je histerično upitala i čupala za kosu šta je uradio, šta je uradio, jesi li svjestan šta si nam uradio! On je njoj rekao ”Mama izvini svi su se kockali pa sam i ja počeo”. Ponovo je ta čarolija otupila Sofku. Njeno dvoje djece je isto kao i sva druga djeca pomislila je. Nije sama. Tamo negdje, van ovog praznog i golog stana postoje sva ta ista djeca koja sve to rade. Sofka leži i razmišlja o tome. Kakva je to utjeha? Bila je dobra utjeha dok posljedice nisu došle. Prvo je njena kćer morala da abortira a onda je njen sin morao da preda čitav stan, zlato, sat koji je dobio od oca, televizor, šporet, veš mašinu i sve ostalo…Sofka je posljedica njihovog života koji svi žive. Ona sad leži i razmišlja o odgoju svoje djece. Kako sam mogla biti tako glupa? Jesam li glupa? Jesu li svi roditelji ovakvi? Jesmo li svi danas začarani sa rečenicom ”Mama svi to rade” i jednostavno ne slušamo vlastiti razum jer je lakše raditi ono što svi rade. Sofka se sjetila jedne druge rečenice koju je čula od jedne prijateljice ”Moja kćer meni kaže, mama sve ostale majke puštaju djecu da izlaze dokad hoće jedino si ti seljanka koja zabranjuje i ima satnicu, budi moderna mama kao i sve ostale” Sofka shvaća da je to čarolija. Ništa više. Ne postoje svi. Postojiš samo ti. A trenutak kad sam povjerovala u sve njih postala sam nešto drugo, izgubila sam samu sebe, svoj unutarnji kompas, prestala sam slušati vlastiti glas, razum i osjećaj i evo me u pustom stanu, bez igdje ikoga, moja djeca su negdje na ulicama. Marica sa 18 godina i Janoš sa 20. Oni su mladi ljudi, više nisu djeca ali zadnjih par godina odgojeni su kao svi ostali ali ja to nikad nisam provjerila. Zašto nisam nazvala sve te ljude u koje se klela moja Marica? Zašto nisam rekla Janošu da nije istina da se svi kockaju? Zašto sam šutjela na tu rečenicu ”Mama svi to rade”…Zašto?
Zato što je tako bilo lakše. Odabrala si lakši put. Kao i mnogi drugi roditelji koji neće da se svađaju i popuste. Pustila si da stvari idu niz vodu jer ti je draže bilo da vjeruješ u sve nego u sama sebe. Jednostavno je draga moja Sofka. Sad je kasno. Unutarnji glas nikad ne laže jer on nije svi i baš ga briga šta svi ostali rade. Sad je kasno. Kćerka ti je kurva, priča se o njoj a sin ti je u kladionici i priča se kako radi sitne krađe i preprodaje drogu za velike face po gradu, neće dobr završiti ni jedno ni drugo a tvoj dragi slatki mužić radi u vreloj kuhinji na drugom kraju Europe i ne sluti šta se dešava u njegovoj kući. Divan život. Sofka razmišlja o svemu i prvi put odlučuje da ustane i da krene i potraži svoju djecu, da vidi sve te ljude, da doživi taj svijet gdje svi to rade. Nikad nije to uradila a sad je svakako svejedno. Ona brzo ustaje, oblači kaput, ravne cipele i izlazi iz stana u potragu za svojom djecom.
Nakon tri sata razgovora sa komšijama, ljudima iz prodavnica, trafika i poznanika na cesti ona je saznala za klub koji se zove ”Svi to Rade” i odlučila da ode tamo. Bila je noć, kiša je padala u sitnim kapima i Sofka je došla taksijem jer je imala nešto novca skrivenog kod sebe. Saznala je da su Marica i Janoš u tom klubu svake noći. U klubu koji se zove ”Svi To Rade” i odlučila da ode i vidi svojim očima šta se dešava u tom klubu, da vidi sve te ljude, sve te momke, djevojke, nečiju djecu, nečije sinove, kćeri, braću i sestre koji sve rade isto kao i njena djeca. Ušla je u mračni hodnik dok je glasna muzika prolamala zidove osvjetljenje crvenom bojom, svjetlima neona, ljudi u kapuljačama su prolazili, neke žene u ćošku su se smijale i gledale u Sofku, jedna djevojka je prošla i djelovala kao u transu, muzika je bila tako glasna da Sofka nije čula vlastite misli dok je ulazila u veliki prostor pod zemljom osvjetljen sa stotinu svjetala a potom je jedan zaštitar uhvatio za ruku i rekao da ne može dalje. Sofka je gledala u njega i pitala zašto? Zato što moraš uzeti bobu za ulazak na novi nivo. Bobu? Kakvu bobu? Prišli su joj neki momci i ponudili bobu, roza boba, droga. To je ulaznica na zabavu. Svi to rade. Svi koji su na plesnom podiju su popili tu istu bobu i svi se ludo zabavljaju, Janoš i Marica su tu negdje i Sofka pije bobu kao i svi ostali u nadi da će saznati istinu i ulazi u masu…
Teško je opisati šta se desilo u narednih par sati Sofki jer je bila u transu, ludilu, sreći u euforiji kakvu nikad prije nije osjetila. Plesala je bez ijedne jedine brige, zaboravila je zašto je došla na početku, sve njene brige su nestale u bubnjevima tehno muzike koja nosi zaborav, sreću i ekstazu. Ona se oslobodila stresa na plesnom podiju i prepustila ekstazi dok je droga djelovala u njenom mozgu na sve njene brige. Shvatila je zašto svi to rade. Bila je sretna i bezbrižna. Sofka je oduvijek bila glupa žena. Glup roditelj kao i milioni drugih glupih roditelja koji vjeruju u rečenicu ”Svi to rade”. Sad je zabava dolazila kraju i svjetla su se gasila, Sofka je krenula prema izlazu a tada vidjela svoju kćerku kako ulazi u podrum, u prostoriju gdje je ušlo još nekoliko ljudi a zatim i njen Janoš. Krenula je za njima i ušla u mračni prostor pod zemljom gdje je svirala neka druga muzika, gorile svijeće i osjećala je smrad, strašan smrad je osjetila u tim prostorijama koje su ličile na katakombe međutim ništa je nije spremilo za prizor koji je zatekla u sredini osvjetljenog podruma. Na velikom tronu sjedio je debeli muškarac, gol. Ogroman stomak se prelijevao preko njegovih noga, koža mu je bila masna i sjajna a oko njega su plesale gole žene, stotine mladića i djevojaka je klečalo ispred njegovog trona i on je bio njihov Bog. On je bio taj Bog ljudi koji sve to rade. Svi to rade. On je bio Sve. Sofka je shvatila da je taj debeli, odvratni čovjek božanstvo kojem se klanjaju njena djeca i milioni druge djece. On je sjedio na tronu dok su mu masirali leđa, prali noge, trljali stomak i hranili ga grožđem i vinom. Prdio je, počeo je da prdi i sve je zasmrdilo a potom je njena kćerka došla i stavila mu lavor od zlata ispod guzice da se posere. Sofka je gledala zaleđeno šta njena kćerka radi, nije vjerovala, preispitivala je samu sebe ali vidjela je da svi to rade. Marica je stavila zlatni lavor ispod debelog čovjeka koji se smijao i posrao se u taj lavor a potom je njena kćer nosila od čovjeka do čovjeka u toj prostoriji lavor od zlata i svi su uzimali po komad govneta i u transu gutali. Sofka je zaleđeno gledala šta se dešava, paralizirana od muzike, mirisa svijeća, dima, i smrada pomiješanog sa nevjericom ali zaista su svi to radili. Njena kćerka je išta nasmijana od čovjeka do čovjeka koji bi potom uzeli sa vrhom prsta govno pojeli uz osmijeh. Sofka se sjetila one rečenice koja je odgovor na prvu rečenicu ”Da ti kažu da pojedeš govno ti bi pojela? Sofka sad shvaća istinu-Pojela bi govno ako svi to rade. Svi to zaista rade u nekom ogromnom transu koji prelazi s jednog čovjeka na drugi a sad njena kćerka dolazi do nje u mraku i nosi zlatni lavor sa govnetom. U trenutku kad su se srele, oči u oči njena kćerka je bila savršeno mirna-Mama dobrodošla! Njene lijepe oči su gledale u Sofku sa velikim razumijevanjem, ljubavlju i nadom. Mama uredu je. Sve je uredu. Marica prinosi lavor Sofkinom licu i nudi je govnetom kao što je nudila pričama kako svi to rade. Sad je vidjela istinu. Svi to rade. Svi u ovoj prostoriji. Sofka sad zna istinu. Zna da svi jedu govna ako svi drugi jednu govna. Njen unutarnji glas joj je rekao da bježi, da ode, da napusti sve te ljude ali Sofka je gledala u svoju kćer i odlučila da uradi ono što rade svi ostali-Da pojede govno. Njen unutarnji glas je vrištao, krikovi njenog razuma su prolamali njenu svijest dok je uzimala vrhovima prstiju komad govneta a potom ga stavila u usta i progutala sve do unutarnjeg glasa koji je zanijemio kad je govno stiglo do dubine njene savjesti i razuma. Svi to rade. Sofka reče sama sebi čaroliju i odmah joj je bilo lakše. Sve je normalno ako svi to rade. Njena kćerka je konačno sretna, njen sin je na divnom mjestu gdje svi to rade i sad je i ona s njima konačno i radi sve ono što rade svi drugi. Ništa strašno. Danima je Perica zvao iz Njemačke dok je radio duple smjene u vrućoj kuhinji da prehrani obitelj koja sad jede govna jer svi to rade na nekom mjestu i zvao je danima da vidi kako mu je obitelj i danima nije bilo odgovora… Jedno popodne je telefon zvonio u kući Sofkine sestre Marije. Marija je bila nervozna žena, imala je troje djece koje nije nikako mogla izvesti na pravi put jer svi rade sve što ne treba a potom je zazvonio telefon i javila se Perici koji je plakao i pitao gdje mu je obitelj, šta se dešava, zna li Marija išta o tome…Marija je samo rekla Perici da ne brine, da se oni zabavljaju, izašli su na nekoliko pića svi zajedno, vratit će se kući brzo, opusti se Perice-Svi to rade. Spustila mu je slušalicu i sama sebe utješila sa tom rečenicom jer to je jedino što ostaje kad ništa drugo ne možeš reći sebi ni drugima-Svi to rade.