Nema ljudi, nema pasa, nema valentina
Ne slavim Valentinovo. Ali oni koji slave mogli su juče izvesti svoju Valentinu u kino. Ili svog Valentina. Ali u Goraždu nema kina. Ni valentina. Ni Incko nije navraćao. Ali, to su već druge teme.
U Goraždu, osim kina, na ulicama do 15 sati nema ljudi ni pasa, napiše jedna novinarka pa to prihvate pojedini drugi novinari.
Kažu (pojedini) novinari iz Sarajeva da na goraždanskim ulicama nema pasa lutalica jer, kažu novinari, ima azil, “prvi u BiH”. Isto tako, kažu da u Goraždu do 15 sati nema ni ljudi, jer, kažu, u Goraždu nema nezaposlenih. Kažu (pojedini) novinari i načelnik.
E pa, ima. Statistika kaže da je u Goraždu više od 3.600 ljudi na birou, od 15.000 ljudi koji, po popisu, žive u Goraždu, i da je broj visokoobrazovanih na birou proteklih godina u stalnom porastu.
Pa bujrum u Goražde. Ima svoje prednosti, ali ima i mane. Evo na primjer, juče su ulice bile pune, jer je grijalo sunce. A i naveče su bile pune jer nema kina, a Valentinovo. Inače rijetko ima kulturnih dešavanja, a u ponoć, na mostu, ima kesa koja leluja na povjetarcu s Drine (citiram profesora).
Samo da pojasnim što ne slavim Valentinovo, ako koga interesuje. Nije se slavilo kad sam imala 15 godina, a ni kasnije, kad je rat završen, a ni prije, kada je u Goraždu živjela jedna Valentina. Priča koju ja vežem za Valentinovo je iz 96-e. Jedan naš poznati drug F. je “plavim putem” došao u Sarajevo i na čaršiji ga zaustavi novinarka s kamermanom. Pita ga: “Da li slavite Valentinovo?”, a on, onako zbunjen nakon dugog puta iz Goražda do Sarajeva preko Rogatice uz kamenovanje autobusa, reče: “Valentinovo?! Ne znam ja šta je to….., ja sad iz Goražda”. Eto, ni ja prosto nikad nisam slavila Valentinovo i nemam namjeru. I da – I LOVE Goražde.
Sljedeći tekst o tome šta su političke stranke obećale mladima. Uključujući i 3D kino.
Za konkurs.