Prvo silovanje ikad zabilježeno je ono u Bibliji kad Anđeo Gospodnji navještava Mariji da je začela po Duhu Svetom. Nije se seksala, nije se pitala, jednostavno joj je rečeno da je trudna i da će roditi Isusa koji će spasiti svijet od propasti. Žena je možda bila u šoku, možda je povratila od straha, možda je plakala jer nije bilo abortusa u to vrijeme… Nikad nećemo saznati jer Marija nije nijednom iskazala vlastito mišljenje o svojoj ulozi u spašavanju svijeta. Nitko nije zabilježio njena stanja svijesti, njene strahove, patnje i pitanja koja je sigurno imala kao jedna normalna žena koja bi postavila u bilo kojem vremenu ljudske civilizacije. Ona je prikazana kao krajnje pokorna, poslušna, bezlična osoba sa kojom je očito svatko mogao raditi šta hoće. Mislimo da su rituali žrtvovanja djevica nenormalni, da je kanibalizam odvratan i da je sasvim normalno da neka žena ostane trudna jer se nekome prohtjelo pa i samom Bogu koji slavi slobodu izbora. Tko god pročita Bibliju zna da nije bila upitana nijednom jedinom riječju hoće li preuzeti na sebe tu odgovornost i obavezu da rodi dijete Bogu. Njoj je ljubazno sišao anđeo s neba i rekao joj da je ostala u drugom stanju, njen tadašnji muž Josip je također bio uredno obaviješten o dešavanjima sa Marijom i nije se bunio kao što bi se pobunili ostali muškarci jer ipak radi se o najvećem muškarcu ikada-O Bogu. Bog je muškog roda. Ima penis. A ako nema penis onda ima svete duhove koji obavljaju oplodnju žena umjesto njega. Marija se nije ništa pitala nijedan jedini put za vrijeme cijele trudnoće i porođaja u štali kao da joj je mjesto sa ostalim životinjama koje se oplode, sa kravama, ovcama, magarcima i kozama. Baš prikladno mjesto za ženu da rađa. Ja razumijem simboliku svega toga i u suštini to je jedna lijepa priča, bajka, osjetimo toplinu na scene koje širom svijeta ljudi prikazuju u štalicama, mala obitelj, toplo sijeno, životinjice, mudraci koji dolaze sa poklonima itd… Međutim jeste li ikad zaista bili u pravoj štali? Ja jesam. Ona nema žuto sijeno, lijepe i uredne magarce, dobronamjerne koze i nježne krave. Štale su užasno smrdljive, zagušljive, prljave, prepune govana, mokraće od životinja i humusa. To nije mjesto za porođaj.
Bila sam neizmjerno tužna što idem na abortus svog prvog djeteta. Osjećala sam se zaprepašteno kad mi je rekao doktor kako sam trudna. On je bio moj anđeo navjestitelj kako sam začela po jednom Franji kojeg sam upoznala u pivnici i otišla u njegov stan, pijana, napušena i drogirana. On je bio moj sveti duh koji me oplodio a doktor anđeo koji me obavijestio. Nisam znala ni gdje više Franjo živi nakon mjesec dana, nebitan lik u mom životu, afera, seks kojeg se ne sjećam ali sjećam se da je droga bila super, muzika vrh a stan prepun starih stvari koje su skupljali njegovi roditelji sa putovanja međutim ne mogu se sjetiti gdje živi Franjo i koji mu je broj telefona. Doktoru sam rekla odmah kako želim abortus a on me pogledao i procjenjivao moje stanje. Čuli ste me-ponovila sam. Hoću abortus što prije i što brže. Objasnio mi je kako trebam sebi dati vremena da se vijest slegne, da se smirim i da razumije moj šok ali kako je to veoma važna odluka i kako bi stvarno trebala… Nisam ga više slušala zamolila sam ga da mi prepiše tablete za smirenje i spavanje jer neću moći zaspati od nervoze, već mi je muka u stomaku, gladna sam i trebam cigaretu. Njegov odgovor je bio kako će mi tablete za spavanje naštetiti djetetu. Nisam mogla da shvatim jel me zajebava on ili je u pitanju neka vrsta diskriminacije, manipulacije ili terapije. Kao da smo pričali na istom jeziku ali u dva odvojena svijeta gdje ja čujem njega a on mene ne čuje i obratno. Ponovila sam da želim tablete i to što jače da se smirim, neću moći zaspati od ovih vijesti, ne želim bebu, ne znam tko je otac i hoću da zakažem abortus a onda mi je konačno rekao kako on neće to da uradi. Neće ni da mi prepiše tablete. Neće ništa i tu sam shvatila da ja nemam pravo baš kao i Marija prije 2000 godina na bilo kakvo mišljenje i želje vezane za svoje dijete i svoj stomak. Ustala sam i obukla se, pitala sam tko radi abortuse u gradu i samo mi je rekao da bi trebala razmisliti i doći na kontrolu za desetak dana. Tu sam završila sa njim i odlučila naći nekoga preko interneta ili privatnu kliniku koja će mi omogućiti da abortiram.
Bila sam kao Djevica Marija. Ona se nije ništa pitala. Svakog Božića mi padne na pamet ona u cijeloj toj priči. Nitko ne priča mnogo o njoj. O njenim strahovima, brigama, željama i mislima kad je saznala da nosi muško dijete stvoreno od muškog duga preko muškog Boga. Jadnica. Nije tada bilo klinika za abortuse, kontracepcije, kondoma nije bilo ničega osim njene slobodno volje koja se toliko spominje u cijeloj Bibliji a ona slobodnu volju nije imala. Nije zabilježeno barem da je bila upitana ljubazno od anđela ”Draga Djevice Marijo bi li molim te bila ljubazna pa rodila dijete po svom slobodnom izboru za Boga, to dijete treba da spasi svijet, Bog me poslao da te upitam jesi li rapoložena za jedno rađanje djeteta, proroka, budućeg mučenika i nositelja križa na kojem će biti razapet”… Nije zabilježeno da je Marija imala slobodan izbor i s obzirom kako ga ona nije imala nije zabilježeno u Bibliji da ga ijedna žena ima pravo imati. Znate ide to daleko u dubinu i širinu a prilično je jednostavno ovo sa mnom što se dešava. Ovo jednostavno pitanje sam postavila svećeniku na satu katekizma u srednjoj školi jer sam dijete iz katoličke obitelji koja je redovno išla na mise, primila sam sve Svete Sakramente i jednog dana sam pitala iz čista mira i dosade na vjeronauku ”Zašto Marija nije imala pravo da bira” Meni je rada ljubazni i strpljivi svećenik rekao kako je ona odabrana, počašćena da nosi dijete istinskog Boga i kako je to najveća čast ukazana jednoj ženi ikada u istoriji nema smisla da je odbila jer je suđena za to. Aha… Znači Marija nikad nije imala drugu opciju u životu? Na to pitanje je rekao kako ne treba preispitivati puteve Gospodnje i zvono je označilo kraj časa. Nisam se zamarala iskreno sa Biblijom i Marijom. Nije me zanimala mnogo ni religija ali zbog mojih roditelja sam išla na te časove i postala prilično ravnodušna na teorije koje mi je Crkva servirala kao činjenice i istine.
Bog je dao slobodan izbor Evi. Prvoj stvorenoj ženi. Nju nije stvorio da pojede jabuku ili je i to namjerno uradio? Možda je Eva prva žena koja je žrtva iluzije slobodnog izbora. Možda je suđeno i jadnoj Evi da pojede jabuku sa zabranjenog stabla spoznaje dobra i zla. Teorija koju Biblija prodaje 2000 godina o slobodnom izboru čovjeka je pala u vodu kao jabuka s grane silom gravitacije na zemlju. Nema slobodnog izbora. Postoje uzroci, posljedice, akcije i reakcije i u skladu s tim mi donekle biramo način reagiranja. Naši izbori su uvijek ograničeni ponudom stvari koje možemo imati, uraditi i ostvariti. Iluzija je da je čovjek slobodan istinski jer uvijek mora birati između dva zla. Za mene je sloboda bila novac i zdravlje. Jednostavno je. Kad sam ekonomski slobodna mogu birati iz izloga materijalnih stvari šta želim a kad sam zdrava to je još bolje, najveće bogatstvo. Ali ljudi ne biraju da se rađaju siromašni i bolesni a opet to se dešava…
Bila sam rođena buntovnica, pankerica, rokerica i sve redom što nije ličilo na klasično. Ofarbala sam kosu u rozo, nosila crni lak na noktima, crnu i rozu odjeću još od srednje škole, stavila bi crnu olovku oko očiju, puno maskare i čuvala sam ten da budem bijela, rođena da budem van kalupa upala sam u drugi kalup. Nisam to nikad gledala tako ali i jesam klišej, izlizana buntovnica koja je prešla tridesete godine a nosi odjeću i boju kose iz srednje škole. Trudnica. Stajala sam ispred bolnice na svojim visokim štiklama i zapalila jednu cigaretu, neće odmah ovo dijete ispasti iz mene ako zapalim. Smiješno. Već mislim na dijete koje ću svakako izbaciti iz sebe čim nađem kliniku i uzmem pare sa štedne knjižice, nema ljetovanja ove godine meni se čini. Ugasila sam cigaretu i krenula niz brdo, razmišljala sam o ženama i bebama a onda shvatila da nisam ništa jela cijeli dan i brzo sam skrenula u prvu kafanu da popijem dvije loze i ubijem glad. Vegetarijanka sam, uzimala sam povremeno drogu, joint i voljela pijem. Vegatarijanka sam postala da nerviram mamu u srednjoj školi kad servira ručak a ja odgurnem tanjur i nastane haos. To je bila dobra metoda a kasnije se prilagodila i meni uvijek servirala samo salatu, čak sam htjela milion puta da se najedem janjetine, krmetine, piletine koliko mi je mirisala ali onda bi mama pobijedila a ja izgubila bitku za svoje principe i ideale. Ja sam aktivistkinja. Borac za prava. Slobodan izbor je meni prva stvar i prioritet u životu. Uvijek sam najglasnije pričala o LGBT populaciji, Romima, ratu u Jugoslaviji i agresiji koja mora ostati zapamćena. A nikad nisam sjela na kafu sa nekim Romom ili nekom cigankom i popričala o njenom životu i njenim svakodnevnim problemima osim kad mi je gatala jedna mala iz dlana za dvije marke koje sam joj dala. Rekla mi je da ću se bogato udati i imati puno djece. To je valjda bio znak. I ciganka je ubacila dijete u mene. Svi su ga ubacivali osim mene. Uvijek sam nosila kondome, ali te noći je muzika bila tako dobra, atmosfera luda i Franjo toliko privlačan ali ne sjećam se gdje je on, tko je on zapravo, cijela noć mi je u magli. Nisam nikad imala razgovor za trans osobom, lezbijkom i jedini prijatelj mi je bio iz srednje škole gej s kojim sam samo dijelila klupu i znala se svađati zbog njega sa ostalim klincima koji su ga zadirkivali. Nisam istinski bila borac. Bila sam licemjer koji je znao svima i svakome naći odgovarajući kroj i mjeru a sebe nisam računala na tu vagu gdje sam druge ljude stavljala. Ošamutila me loza i ubila apetit. Navečer sam već listala stranice sa klinikama i brojevima telefona za uslugu koja mi je trebala.
Kad je prošlo nekoliko dana dobila sam odgovor od dvije klinike sa sličnom cijenom i ugovorila termin. Nitko nije znao. Radila sam normalno, išla naveče u pivnicu iako sam manje pila i pazila na sebe više, nisam htjela ni da se seksam a onda shvatila da pazim na dijete ne na sebe. Nije imalo logike jer dijete mora ići iz mene. Ne želim da se napušem, izobličim, rodim dijete koje ne poznajem i da provedem ostatak života kao neka samohrana majka koju nitko neće ni da pogleda od straha da ne ostane trudna jer već ima nečiju bebu u kući. Gotova sam zaista. Popila sam jednu tabletu koju sam uzela od mame za smirenje, ukrala sam je iz kupatila. Smirila sam se. Uzela slobodan dan i odlučila da prošetam.
Kad sam sjela u obližnji park da zapalim još jednu cigaretu i popijem tabletu sa red bullom ponovo sam vidjela majke sa djecom, bebe. Sa svih strana sad sam primjetila koliko žena ima djecu oko mene. Čudno je kako nikad prije nisam obratila pozornost na to. Parkovi su za mene bili mjesto druženja, ljubavnih zagrljaja, cuganja, glupiranja na ljuljačkama i bezveznog gubljenja vremena a sad vidim sve te majke, djecu koja se igraju na ljuljačkama gdje sam se jednom poljubila s nekim likom s fakulteta, jednom sam pala sa te iste ljuljačke i ogulila koljeno do krvi, bacila sam bocu votke jednom iza leđa kao srednjoškolka i smijala se kad se razbila od zemlju. Sad to ne bi uradila. Neko dijete bi se moglo posjeći, neko dijete bi moglo da uzme staklo u ruke i svašta se može desiti. Međutim to nisu moje brige ali nameću se kao poplava svuda oko mene i u mene. Ustala sam i otrčala kući plačući…
Za abortus se moram posebno srediti. Stala sam pred ogledalo i odlučila da poskidam sve pirsinge, iz obrve i nosa, sav nakit, skinula sam tešku šminku, crni lak za notke i sve bacila u smeće, sav taj metalni nakit sa kostima i lubanjama više nije smiješan. Nije smiješno prizivanje duhova kad oni zaista dođu. Tad više nije smiješno. Sad sam prava darkerica, pankerica, metalka i sve ostalo zar ne? Nema potrebe da izvana izgledam tako. Ipak je abortus svečana prilika. Nešto uzimam u svoje ruke. Svoj trbuh, svoje tijelo, vraćam pravo na sebe. Iskoristit ću svoje pravo koje Djevica Marija nije imala u svoje vrijeme. Kosu sam ofarbala u smeđe i obukla jednu jedinu normalnu haljinu, lijepi baloner boje neba i crvene cipele koje su djelovale damski i ozbiljno na meni. Bila sam samosvjesna žena. Svoje odluke i svog cilja. Za tri dana idem na abortus. Sutra izlazim na piće i neću biti pijana jer ne želim da se meni nešto desi a ne djetetu, za dijete me baš briga. Treba mi smirenje, uzela sam još jednu tabletu i izašla u grad na piće sa kolegicom s posla bio je petak i svirka uživo u pivnici gdje sam upoznala Franju. On je bio tamo.
U ovih nekoliko dana se sve promijenilo. Sjedila sam sa kolegicom i kasnije su nam se pridružili likovi iz benda, nitko me nije prepoznao bez roze kose, teške šminke i nakita. Bila sam jednostavno našminkana, prirodno sam izgledala, smirena od tableta i nisam popila nijedno piće ni koketirala kao uvijek, glasna, bučna i uvijek do kraja na zabavama i u gradu. Već sam se smorila od atmosfere i krenula kući kad se Franjo našao pored mene i pružio mi ruku, pitao može li me počastiti jednim pićem, ne sjeća me se uopšte, ne zna tko sam. Jedan trenutak sam razmišljala o tome da mu kažem nešto ili mu ispričam sve a onda sam pristala na piće, upoznala sam s njim kao neka druga žena, rekla sam svoje pravo puno ime Elizabeta a ne Beti i sjeli smo za šank, pričao je o svirci, djelovao opušteno, zabavno, shvatila sam zašto sam spavala sa njim, prije nego sam se napila i nadrogirala te noći on me zabavljao, nasmijavao i bio je privlačan. A sad je on otac mog djeteta. Ponovo ta riječ ”moje” dijete. Nije ono moje dijete. Ono je tuđe dijete, nepozvano ušlo u moj život, u mene, u moje tijelo. Ubačeno kao virus ili gripa. I to će uskoro nestati. Povezao me kući, svojoj kući. Namjerno sam htjela da znam tko je on, čime se bavi, kakva je do detalja njegova soba, ličnost, šta voli da čita, sluša i šta ga zanima u životu. Dok sam sjedila na njegovom krevetu gdje sam ostala trudna on mi je nasuo čašu vina i sjeo preko puta mene i zasvirao gitaru. Tako vjerovatno sve žene zavodi koje uđu u ovu sobu ali svejedno i ja sam imala neke svoje metode zavođenja. Neke stvari upale a neke ne. U mom slučaju sve je upalilo i upalo. Osjećala sam neizmjernu tugu dok je svirao gitaru, gorjela svijeća i dok je vino grijalo moj stomak i moj um utapalo u izmaglicu između sna i jave. Osjetila sam se slobodnom jer Franjo nema pojma tko sam, šta sam i odakle sam se stvorila i našla tu s njim na mjestu od prije dva mjeseca skoro. Vrijeme mi ističe. Rekao je da sam lijepa, da imam lijepe oči, kako sam drugačija. Od koga pitala sam samu sebe? Od žene kojoj si napravio dijete ili drugačija od svih ostalih žena s kojima si spavao i one s tobom. On je za mene bio isti. Svi su nekako postali isti a sve bebe su postale moje. Djevica Marija možda nije imala izbor ali ja imam. Imam mnogo izbora i sve te izbore ću iskoristiti. Nisam nevina, djevica ni nepismena kao Marija. Ja sam sposobna žena, samostalna, jaka i svjesna sam svojih mogućnosti i nedostataka. Meni ne trebaju anđeli, crkva i svećenici da govore šta da uradim sa svojim tijelom i djetetom u meni. Ja jesam bila drugačija od one žene prije dva mjeseca. Franjo me poljubio, prišao mi bliže i podigao mi haljinu, imao je nježan dodir i zavodnički glas, razumijem kako mu uspijeva sa ženama ali više nije on bitan, ni ja, više se ne radi o meni i njemu ili nama. Rekla sam kako moram ići, ujutro rano ustajem, bio je pomalo zbunjen naglom promjenom raspoloženja i atmosfere ali klimnuo je glavom i ustao da me isprati. Promotrila sam ga dobro sada, njegovu sobu momka koji je u svojim tridesetima i dalje kao tinejdžer, sa gitarom spremnom za svaku koju pokupi i zalihom trave u noćnom ormariću ispod koje krije pornografiju i kondome. Bio je kao nekad ja a sve se promijeni za jedan jedini trenutak u životu i postaneš nešto što nikad nisi sanjao da ćeš biti. Život te stavi na čudne putove, tajanstvene i nedokučive i na tebi stoje odluke i moraš ih donijeti jer nitko drugi neće i ne može za tebe. Imam izbor shvatila sam. I to milion različitih izbora. I svaki od njih za razliku od Marije mogu donijeti sama za sebe kao prava aktivistkinja, feministkinja, borac. Na meni je odluka. Ja sam tad odlučila da neću biti kao Marija kojoj je samo rečeno da je trudna i to je sve. Ja sam odlučila samostalno i svojom voljom da ću biti majka svom djetetu.
Za Konkurs